Prvi svjetski rat je najpoznatiji po rovovima u kojima su vojnici izdržavali tešku ratnu svagdašnjicu, a rovovsko ratovanje na Zapadnoj fronti počelo je već u listopadu i studenom 1914. godine nakon takozvane „utrke do Britanskog kanala“ (eng. „Race to the Sea“). Sama „utrka“ nastala je nakon neuspješne izvedbe Schlieffenovog plana te prve veće bitke u Prvom svjetskom ratu – Prve bitke kod Marne.
Schlieffenov plan i bitka kod Marne
Plan nazvan po njegovom autoru, njemačkom feldmaršalu Alfredu von Schlieffenu, koji je planirao spriječiti rat Njemačke na dvije fronte – protiv Francuske i Rusije, počivao je na brzoj pobjedi protiv Francuske i njenom izbacivanju iz sukoba kako bi Njemačka potom mogla svoje postrojbe preusmjeriti protiv Rusije. Kako bi Njemačka zaobišla dobro fortificiranu francusku granicu napad je planiran preko Belgije – tako bi njemačkim postrojbama bio otvoren put prema Parizu, a padom glavnog grada Francuske Njemačka se nadala francuskoj predaji.
Schlieffenov plan nije uspio zbog nekoliko razloga, ali je najvažniji bio ulazak Engleske u rat na francuskoj strani zbog čega njemačke postrojbe nisu uspjele doći do Pariza. Naime, od 6. do 12. rujna 1914. godine dolazi do Prve bitke kod Marne gdje su engleske i francuske postrojbe u protunapadu pobijedile i zaustavile prodor njemačkih postrojbi – njemačka vojska se morala povući iza rijeke Aisne gdje se ukopala, kao i Britanci i Francuzi nasuprot njih. Njemačka tako nije došla do Pariza, a nakon bitke uslijedila je „utrka do britanskog kanala La Manchea“.
„Utrka do Britanskog kanala“
Nakon bitke kod Marne dvije zaraćene strane krenule su u utrku do Britanskog kanala, tj. s jedne strane njemačka vojska pokušala je zaobići englesku i francusku vojsku sa sjevera, a s druge strane su isto pokušale engleske i francuske postrojbe napraviti njemačkoj vojsci. Za Nijemce je „utrka“ bila važna i zbog velikih luka na Britanskom kanalu poput Calaisa i Dunkirka. Treba naglasiti kako historiografski naziv „utrka do Britanskog kanala“ ili anglofoni naziv „Race to the Sea“ koji opisuju vojne operacije tijekom tog kratkog razdoblja uopće nisu sasvim točni, to jest nijednoj zaraćenoj strani nije bio glavni cilj doći do Britanskog kanala, već su obje strane trebale prije mora zaobići neprijateljske položaje.
Tijekom cijele „utrke“ dolazilo je do velikih sukoba između zaraćenih strana, ali nijedna strana nije uspjela opkoliti drugu i tako dobiti bolju poziciju na fronti, već su se počele ukopavati u rovovske sustave kako bi se vojnici zaštitili od artiljerijske i puščane vatre. Do Britanskog kanala i Sjevernog mora zaraćene strane stigle su 19. listopada zbog čega su Nijemci izgubili „utrku“ budući da nisu uspjeli izbaciti Francusku iz rata. Međutim, francuske i britanske trupe nisu uspjele iskoristiti pobjedu u Bitci kod Marne kako bi napravile veći pomak na fronti te natjerale Nijemce na daljnje povlačenje – po tome su i one izgubile „utrku“. Kako su vremenske prilike bile sve gore obje strane su nastavile kopati rovove i dodatno učvršćivati svoje položaje, a do kraja studenoga iskopani su cijeli rovovski sustavi od Švicarske do Britanskog kanala. „Utrka do Britanskog kanala“ završena je, a rovovski rat tako je tek počeo na Zapadnoj fronti.
Preporuke za čitanje:
Keegan, John. The First World War. London: Vintage, 1999.
Stevenson, David. 1914. – 1918. Povijest Prvog svjetskog rata. Preveo Vuk Perišić. Zagreb: Fraktura, 2014.
Stevenson, David. The Outbreak of the First World War – 1914 in Perspective. New York: St. Martin’s Press, 1997.
Hastings, Max. Catastrophe – Europe goes to war 1914. London: William Collins, 2013.
