Vjerojatno niti jednog posjetitelja drugog kata Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu nije zaobišao natpis na zidu izložbenog prostora – The Art of Resistance ili Umjetnost otpora. Naime, riječ je o međunarodnom EU financiranom projektu koji je započeo 1. travnja 2024. te se nastavlja do studenoga 2025. godine, a nastao je kao rezultat suradnje Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Akademije primijenjene umjetnosti u Beču, udruge HASENHERZ te Umjetničke akademije u Braunschweigu. Konferencije i radionice održane su u Beču u ljeto 2024., a umjetničke intervencije u javnom prostoru u Braunschweigu u proljeće 2025. Od 8. svibnja do 29. lipnja 2025. u Muzeju suvremene umjetnosti u sklopu privremenih izložbi na drugom katu, pod nazivom Okidači (Triggers), također se odvijala i istoimena izložba.
Otpor u umjetnosti kroz povijest
Sam koncept otpora jedan je od glavnih nositelja umjetnosti u Jugoslaviji (a i općenito u svijetu) od kraja 19. stoljeća, te se može promatrati iz nekoliko gledišta. Već je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće Vlaho Bukovac pružao otpor akademskim normama otvorivši put simbolizmu i secesiji, da bi nekoliko desetljeća kasnije grupa umjetnika Zemlja kroz umjetnički izričaj (primarno slikarstvo) pružala otpor buržoaziji i kapitalističkom društvu između dva svjetska rata. Tijekom Drugoga svjetskog rata jača antifašistički otpor, na čijim je temeljima bila koncipirana i ova izložba, a mediji koji se najčešće koriste su plakati i grafike, što je također zastupljeno u stalnom postavu MSU-a pod nazivom Zbirka kao glagol – Tužne pjesme rata (pri čemu se posebno ističe rad Ede Murtića i Zlatka Price pod nazivom Jama, što je svojevrsna ilustracija istoimene pjesme Ivana Gorana Kovačića).
Nakon rata, umjetnost na prostorima Jugoslavije postaje dodatno socijalno angažirana, posebno osnivanjem grupe EXAT 51, koja u umjetnosti koristi apstrakciju kao otpor socrealizmu i tradicionalnim oblicima umjetnosti, što se nastavlja 60-ih i 70-ih godina u pokretu Novih Tendencija. Paralelno s krajem pokreta Novih Tendencija, zahvaljujući umjetnicima poput Dalibora Martinisa i Tomislava Gotovca jača i važnost konceptualne umjetnosti gdje je otpor pružan ideološkoj manipulaciji, a u isto vrijeme umjetnica Sanja Iveković otpor fašizmu pruža i kroz feminističku prizmu. Možemo reći da je kroz posljednjih 150 godina otpor u jugoslavenskoj umjetnosti mijenjao različite forme – od estetskog pa do društvenog, što je i zastupljeno na izložbi Umjetnost otpora.
Projekt i izložba Kluba mladih MSU-a
Izložba, kao i cjelokupni projekt, u središte postavlja temu antifašizma i otpora te način na koji se isti manifestiraju u suvremenoj umjetnosti, uzimajući u obzir razne oblike otpora ovisno o društveno-političkom kontekstu i okolnostima. Izložba je bila rezultat kreativnog rada članova Kluba mladih Muzeja suvremene umjetnosti (Nine Ćorić, Celine Damjanović, Emme Matijević, Mirte Mesić, Antonije Mužar, Bohdana Myshkova, Stelle Poljak, Mije Rogić, Doriana Štiha) pod vodstvom kustosice Ane Škegro u suradnji s umjetnicom Selmom Banich. Kao inspiracija temi poslužila je, između ostaloga, i kolekcija eseja talijanskog književnika Umberta Eca iz 2019. godine pod nazivom We are European. U zbirci eseja, baš kao što postupaju i autori izložbe, književnik se bavi pitanjima kompleksnosti europskoga identiteta, što je posebno važno u kontekstu sve jačeg nacionalizma koji može rezultirati u svojevrsnom fašizmu. Na taj način i sam projekt The Art of Resistance, pa tako i istoimena izložba, u muzejskom i interdisciplinarnom kontekstu propitkuju cjelokupnu fašističku prošlost društva u kojem živimo te u središte stavljaju način borbe protiv ideologije diskriminacije u današnjem društvu.
Izložba je koncipirana na temelju uspostavljanja dijaloga mladih autora sa stalnim muzejskim fundusom koji uključuje radove vezane uz antifašizam, ali također sadrži i radove nastale na radionicama u Beču i intervencije iz Braunschweiga. Neki od izložaka koji se na direktan ili indirektan način referiraju na otpor fašizmu na samoj izložbi uključuju različite tehnike, kao što su fotografije (fotografije i arhivski zapisi o ženskom antifašističkom pokretu ili fotografije Toše Dabca koje dokumentiraju ulazak partizana u Zagreb 8. svibnja 1945.), multimedija i videoinstalacije (eksperimentalni dokumentarni film Igora Grubića pod nazivom Monument (2010-2015) koji prikazuje zapostavljene, gotovo utopljene u prirodu, odnosno pejzaž, narodnooslobodilačke spomenike na prostoru Jugoslavije), kolaž (antifašistički plakati fundusa muzeja) te skulpture od različitih materijala, odnosno asamblaž. U djelu Nemanje Cvijanovića iz 2011. pod nazivom Do Not Fuck With Social Democracy! korišteni su kombinirani materijali kao što su pleksiglas, drveni okvir, lambda tisak na aluminiju. Bijelom zastavom kao glavnim motivom koja biva prekrivena crvenom, autor na suptilan način ukazuje na postepenost zlouporabe ideje i ideologije te koliko su zapravo sami ideološki mehanizmi unutar samog pojedinca. Tranzicija iz jedne boje u drugu na svojevrstan način simbolizira i tranziciju između ideologija.
Izložba je sadržavala i interaktivne izloške koje su osmislili članovi Kluba mladih MSU-a. Primjerice, na samom ulazu u prostor, posjetitelj je mogao uočiti kartu za koncert Marka Perkovića Thompsona na hipodromu. Riječ je o djelu pod nazivom Who Ignites, Who Remembers? Karta je bila postavljena na povišenom postolju unutar pleksiglasa poput antičke biste, ipak ono što je najzanimljivije kod ovog izloška je upravo to da se uz samu kartu nalaze i kutije na koje je postavljen čekić i kamen. Na otvorenju izložbe mnogi su posjetitelji intervenirali na izložak razbijajući pleksiglas i pišući poruke na njega koje su u opoziciji s ideologijom sadržaja glavnog predmeta (koncertne karte). Karta za koncert je naizgled običan, svakodnevni predmet, no u ovome kontekstu utjelovljuje problematiku da je i danas nacionalizam često pod krinkom bezazlene kolektivne zabave. Uz postolje na koje je postavljena karta nalazile su se transportne kutije s bakljama koje su sadržavale imena antifašističkih heroina, na koje se također referira i skulptura Sanje Iveković Trudna Memorija koja se nalazi na prilazu muzeju sa zapadne strane. Na otvorenju izložbe sudionici su također zapalili baklju ispred navedene skulpture.
Uz samu izložbu, samo dan nakon njezinog otvorenja, održala se i tribina, odnosno panel pod istim nazivom, na kojoj su sudjelovali kustosica Ana Škegro, prof. Vesna Meštrić te predavači poput Josipa Jagića, Sanje Horvatinčić, Damira Gamulina Gambe i drugih, koji su pričali o strategijama i povijesnim aspektima otpora fašizmu.
Zbog interaktivnog karaktera izložbe, ovdje nije samo riječ o suradnji različitih autora djela i kustosa, već i o činjenici da posjetitelji postaju sastavni dio izložbe svojim intervencijama (što je bila učestala praksa i u pokretu Novih Tendencija 60-ih i 70-ih godina). Izložba The Art of Resistance bavi se (još uvijek) aktualnom problematikom u društvu te nije samo retrospektiva najvažnijih djela iz fundusa muzeja, već i prilika za suradnju međunarodnih umjetnika i studenata kroz važnu temu u 21. stoljeću uz reinterpretaciju povijesti. Važno je naglasiti da je jedna od poruka izložbe i ta da su sjećanje i otpor međusobno ipak neodvojivi i dinamični procesi. Naposljetku, kroz izložbu posjetitelj može zaključiti, iako su asocijacije antifašizma vezane za prošlost, da se obrasci lako ponavljaju kroz konstantno preispitivanje identiteta, ljudskih prava i jednakosti. Izložba još jednom potvrđuje kako muzej, kao javna institucija u službi društva, itekako može biti mjesto za kritičko razmišljanje odnosno propitkivanje o važnosti otpora.
