Tag: kuga

Gomile leševa, pijani i zaraženi luđaci koji grle trudnice te nečovječni roditelji koji izbacuju svou djecu na ulicu samo su neki od prizora koji se nalaze u brojnim književnim pa i likovnim djelima. Što je to jezik kuge, kako je zajedno sa samom bolešću utjecao na potragu za duhovnom zaštitom i kako je naposljetku došlo do restrikcija u prakticiranju te iste duhovne zaštite, aktualna je priča koju sam pokušala sažeti u idućih par redaka. 

Vrućica, slabost, glavobolja, otečeni jezik, žeđ, drhtavica, povraćanje, otečeni limfni čvorovi i krvavi kašalj samo su neki od učestalih simptoma koji su se javljali kod oboljelih od bubonske kuge. Epidemija bubonske kuge obično je zahvaćala stanovništvo u uvjetima gladi, siromaštva, prenapučenosti i loših higijenskih prilika, a kod 60% oboljelih bila je - smrtonosna. 

Kako promatrati epidemije u prošlosti? Odmah se pomišlja na izvore, one u knjigama, na kamenim spomenicima. Što ako to nije dovoljno? Tada je potrebno prionuti interdisciplinarnosti, suradnji među znanostima. Što ako to još uvijek nije dovoljno? U tom slučaju nastaju nagađanja, koja znaju završiti lošim pretpostavkama. Upravo o toj problematici progovaraju Lee Mordechai i Merle Eisenberg u zajedničkom članku Rejecting Catastrophe: the Case of the Justinianic Plague.

Nakon osvajanja Zadra mletačke su vlasti 1346. godine zatražile pedeset talaca iz zadarskih plemićkih obitelji koji su trebali ostati boraviti u Veneciji. Nešto više od godinu dana kasnije, u razdoblju kada epidemija počinje već prijetiti gradu, mletački knez i zadarski kapetan izabrali su stotinu potencijalno opasnih plemića i pučana kojima je zabranjeno boravljenje na zadarskom području. Velik broj zadarskih plemića umro je u Veneciji, na otocima ili drugdje u progonstvu, a njihova odsutnost i pogibelj su uz demografsku katastrofu koju je uzrokovala epidemija kuge, utjecali na izumiranje i postepeno "osiromašenje" pojedinih loza zadarskih plemićkih obitelji te naposljetku i na preraspodjelu bogatstva i moći na političkoj sceni Zadra.