Današnjem pogled na rijeku Savu – koja u nekoliko polukružnih poteza elegantno vijuga između Podsusedskog i Domovinskog mosta – u potpunosti je skriven pravi karakter ove rijeke koja je nekoć dominirala nizinom ispred Zagreba. Međutim, zahvaljujući sačuvanim kartama 18. i 19. stoljeća možemo dobiti uvid u ‘ukroćenu moć’ nekoć divlje rijeke i raspoznati niz lokacija na kojima je izravno ili neizravno utjecala na urbanizam grada kroz stoljeća.
Postavke istraživanja i potencijal GIS-a u povijesnim istraživanjima
Tijekom 18. i 19. stoljeća u sklopu dvaju sustavnih habsburških mjerenja nastaju iznimno vrijedne karte hrvatskog povijesnog prostora. Jozefinska izmjera, nazvana po caru Josipu II., bila je prva sustavna izmjera cijelog prostora Habsburške Monarhije provedena između 1763. i 1787. godine, odnosno – za prostor Hrvatske i Slavonije – 1783. i 1784. godine. Iako je druga izmjera, tzv. Franciskanska izmjera, na razini Monarhije započela vrlo brzo (već 1806. godine) prostor Zagreba izmjeren je i kartiran tek u periodu između 1847. i 1877. godine. Rezultat obaju mjerenja bio je niz listova karata u mjerilu 1:28 800 koji je u za ono vrijeme nevjerojatne detalje prikazao cijeli prostor Hrvatske.
Zahvaljujući vrijednom radu istraživača u sklopu platforme Arcanum Maps (ranije Mapire) ove su karte prije nekoliko godina sustavno digitalizirane i georeferencirane. Točnije, jednostavnim rječnikom rečeno, karte su najprije skenirane (digitalizirane), a zatim kroz niz „pikanja“ lokacija i preklapanja habsburških karata s današnjim satelitskim kartama (georeferenciranje) predstavljena javnosti na jednostavnom online sučelju.
No dok je svakako zanimljive pogledati kako je prostor vaše zgrade, vikendice, grada ili države izgledao prije par stotina godina, ovim projektom širom su otvorena i vrata mnogobrojnim historiografskim istraživanjima. Tako je moguće rekonstruirati povijesne toponime i pratiti njihovu etnogenezu kroz stoljeća, rekonstruirati smjerove pružanja cesta i pruga, procese nastajanja i nestajanja naselja itd. Navedeno je, prije svega, zanimljivo za proučavanje povijesti gradova i njihova širenja, a među aspektima urbanističke povijesti jedan se posebno ističe. Riječ je, naime, o interakciji čovjeka i prirode, tj. u konkretnom slučaju ovoga istraživanja, interakciji čovjeka i rijeke na primjeru Save i Zagreba.
Zagreb – grad na rijeci, pored rijeke ili u stalnoj borbi s rijekom?
Širi prostor Zagreba pripada srednjem toku rijeke Save koji karakterizira postojanje brojnih meandara, rukavaca, sprudova, otoka itd., nastalih usred stalnih nanosa krupnog i sitnog šljunka koje rijeka nosi sa sobom spuštajući se iz izvora u udaljenim Alpama prema nizini. Iako današnji pogled na Savu koja elegantno vijuga zagrebačkom nizinom skriva njenu puno moć i potencijal, riječ je zapravo o veoma dinamičnoj rijeci. Njena širina i dubina, kao i tok, značajno su varirali kroz prošlost što se nadovezuje na šljunkovit karakter podloge oko Zagreba koja je, zapravo, i nastala utjecajem rijeke. Zbog navedenih karakteristika zagrebačka je Sava bila iznimno poplavna rijeka te poplave šireg zagrebačkog prostora kroz povijest nisu bile rijetkost.
Sve do 20. stoljeća Zagreb nije imao adekvatan odgovor na poplave, već se oslanjao na prirodu – močvarna područja uz rijeku te na brežuljke kojima su se Gradec i Kaptol uzdigli iznad ravnice. Močvarni karakter prostora oko Save, a i velik broj rukavaca, imali su doduše pozitivnu ulogu u vidu obrambene uloge rijeke – Zagreb tijekom cijelog vremena osmanske ugroze nije opsjednut, a jedini put kad se i našao u izravnijoj opasnosti (1469. godine) upravo je rijeka Sava, tj. tadašnja poplava, spriječila Osmanlije da napadnu.
Jednom kada se grad spustio s brežuljaka u nizinu počele su se javljati prve ideje o regulaciji rijeke, no usred niza komplikacija i ograničavajućih faktora (što vremena, što novca) ozbiljniji zahvati provedeni su tek unazad 70-ak godina. Kada je 1870. podignuta pruga Kraljevske ugarske željeznice grad je, zahvaljujući uzdizanju tračnica na manji nasip, dobio djelomičnu zaštitu. Ona je, međutim, od poplava štitila jedino prostor Donjeg grada – prostor južno od željeznice ostao je izložen te je u ožujku i listopadu 1895. godine pretrpio dvije velike poplave. Gradske su vlasti, potaknute ovim poplavama te daljnjim širenjem grada prema jugu, napokon odlučile krenuti u ozbiljnu regulaciju Savu – projekt započet 1899. godine u konačnici je, zbog niza problema te dvaju svjetskih ratova, dovršen tek 1950-ih godina. Posljednja velika regulacija rijeke Save, odnosno podizanje boljih i čvršćih nasipa, izvršena je nakon velike poplave 1964. godine u kojoj je dobar dio Zagreba oko rijeke završio pod vodom.
Danas nam je, zahvaljujući ‘ukroćivanju’ Save, gotovo nemoguće zamisliti njene prave povijesne obrise. Većina Zagrepčana doduše zna da je, primjerice, jezero Jarun ostatak nekadašnjeg toka, no postavlja se pitanje koliko je zapravo ‘duboko’ Sava dopirala do prostora koji danas obuhvaća grad Zagreb? Kao što ćemo na nekoliko primjera u nastavku pokazati zagrebačka je Sava ne samo ostavila sve do danas lako uočljive obrise, već je kroz stoljeća značajno mijenjala svoj tok i u različitim vremenima dominirala različitim dijelovima zagrebačke nizine. Ipak vrijedi istaknuti kako navedene rekonstrukcije predstavljaju tek dva ‘trenutka’ iz povijesti rijeke koja su, zahvaljujući habsburškim kartografima, ostala sačuvana do danas. Fluktuacija toka bilo je značajno više, promjene su mogle nastupati iznimno brzo i u nekoliko dana potpuno promijeniti izgled ravnice, no već i ova dva primjera poslužit će kao ilustracija moći rijeke te interakcije Zagreba i Save kroz povijest.
Tok rijeke Save u 18. i 19. stoljeću
U nastavku slijedi cjelokupna rekonstrukcija toka rijeke na širem zagrebačkom području, a zatim – u nekoliko odabranih primjera – prikaz do danas jasno vidljivih utjecaja na grad. Kartu svakako detaljnije proučite sami, no kao zanimljivost vezanu za cjelokupni tok svakako vrijedi istaknuti činjenicu da je većina današnjeg prostora Novog Zagreba bila u stalnim interakcijama s rijekom! Tako je tok rijeke u 18. stoljeću ‘rezao’ prostor Laništa, Trnskog i Sigeta, penjući se natrag sjeverno bliže današnjem toku kod Mosta slobode da bi se ponovno naglo spustio i u širokom meandru ‘presjekao’ Središće, Sopot, Utrine i Zapruđe. Kao što će jedan od primjera u nastavku pokazati ostatak ovog toka rijeke bit će vidljiv sve do 20. stoljeća kada je progutan širenjem Zagreba južno od Save.
Ulica Lavoslava Ružičke
Ulica Lavoslava Ružičke vjerojatno je najočitiji primjer utjecaja rijeke Save na današnji izgled ulica. Rijeka Sava bila je prisutna u ovom dijelu Zagreba sve do svoje regulacije u 20. stoljeću, a današnji smjer pružanja ulice – nedaleko od Učiteljskog pa sve do Filozofskog fakulteta – gotovo se u potpunosti poklapa sa sjevernom stranom obale rijeke.
Mrtvaja kod Bundeka koju je Novi Zagreb „progutao“
Kao što je već ranije navedeno meandar južno od današnjeg Bundeka, na prostoru Sopota i Utrina, nastao je kao posljedica toka u 18. stoljeću. Zanimljivo ostao je vidljiv sve do 20. stoljeća! Na satelitskoj snimci iz 1968. godine – dakle prije gradnje Središća, Sopota i Utrina – mogu se vidjeti barem dvije mrtvaje (ili možda čak mrtvi rukavci), od kojih je ona južnija ostatak ‘našeg’ osamnaestostoljetnog korita rijeke.
Hrušćica – utjecaj Save na naselje
Hrušćica je manje naselje, jugoistočno od Ivanje Reke, koje nam može poslužiti kao odličan primjer utjecaja rijeke na razvoj naselja. Naime, kako je vidljivo iz priloženih karata, današnja Ivanjorečka cesta u prošlosti je sa svoje južne strane bila omeđena rijekom Savom što je sprječavalo razvoj naselja na toj strani. Naselje se stoga razvijalo samo uzduž sjeverne strane ulice, a takav oblik Hrušćica je zadržala sve do danas.
Mrtvaja kod Zagrebačkog Ranžirnog kolodvora
Utjecaje rijeka, osim ovakvim digitalnim rekonstrukcijama, također možemo vidjeti i u vegetaciji (najčešće je riječ o gušćoj vegetaciji i drveću visokih krošnji) te rasporedu polja, odnosno parcela (tj. tokovi rijeka ponekad se mogu vidjeti u neobičnom rasporedu granica parcela ili različitih površina).
Mrtvaja kod Zagrebačkog Ranžirnog kolodvora u ovom slučaju može poslužiti kao odličan primjer. Naime, čak i kada pomoću rekonstrukcije ne bismo znali nekadašnji tok rijeke korito je do danas ostalo vidljivo zahvaljujući različitoj vegetaciji na južnom rubu nekadašnjeg toka te smjeru pružanja oranica s unutarnje strane.
Umjesto zaključka
Sava je rijeka koju je u prošlosti na širem zagrebačkom području karakterizirao iznimno isprepleten tok s mnoštvom meandara, rukavaca, sprudova, ada i riječnih otoka. Korištenje starih karata, a posebno prvih sustavnih habsburških izmjera, otvara put prema odgovorima na mnoga ekohistorijska pitanja – kako je rijeka utjecala na čovjeka i okoliš te kako je čovjek utjecao na rijeku. Rekonstrukcije tokova rijeka daju nam zanimljive uvide u prošla vremena i pomažu pobliže shvatiti određene povijesne okolnosti.
Rekonstrukcije tokova svakako bacaju zanimljive i nove poglede na rijeke, pogotovo u okolici urbanih cjelina, koje smo danas naviknuli gledati kao ‘pasivne’ i ‘ukroćene’. Samo jedan pogled na kartu Save u okolici Zagreba u 18. i 19. stoljeću otkriva pravi i još uvijek prisutni potencijal ove rijeke koja je, prisjetimo se, prije niti 60-ak godina još jednom pokazala svoju moć kada je poplavila gotovo cijeli posavski dio grada.
Treba napomenuti kako prezentirana rekonstrukcija služi tek kao prvi korak i poticaj za druge, mnogo ambicioznije, istraživačke poduhvate. Naime, bilo bi zanimljivo – i za historiografiju korisno – pozabaviti se pitanjem socioekološkog sustava rijeke Save na širem zagrebačkog području. Nekolicini zagrebačkih povjesničara – prije svega Ivanu Krstitelju Tkalčiću – možemo zahvaliti na nizu već objavljenih izvora koji obiluju svjedočanstvima o međuodnosu Zagrepčana i rijeke Save. Izradom rekonstrukcije toka rijeke Save dobiva se i prostorno-geografska odrednica toga odnosa – sljedeći korak jest povezivanje rijeke s povijesnim izvorima kako bismo bolje razumjeli povijesni međuodnos čovjeka i prirode na širem prostoru grada.
Preporuke za čitanje:
- S. Andrić. „Rijeka Sava kao protuturski bedem (do pada Bosne).“ U Rijeka Sava u povijesti, ur. Branko Ostajmer, 205 – 237. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2015.geoinformacijskog sustava
- T. Gábor, E. Zsuzsanna, J. Majdán, S. Ákos Fábián. „Historijsko-morfološka rekonstrukcija inundacije rijeke Mure.“ Ekonomska i ekohistorija 9 (2013): 28 – 34.
- Jakopčić, Luka. Divljina s pečatom: socioekološki sustav brodske Posavine u 18. stoljeću. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2016.
- M. Slukan-Altić. „Povijest regulacije rijeke Save kod Zagreba i njezine posljedice na izgradnju grada.“ Hrvatske vode 18 (2010): 205 – 212.
- F. Šimunjak. „Reconstruction of the Sava Course in the Wider Zagreb Area in the Eighteenth and Nineteenth Centuries.“ Ekonomska i ekohistorija 18 (2022): 52–69.
- F. Šimunjak. „Potencijal korištenja GIS-a za stvaranje „digitalnih arhiva“ – primjer jozefinske i franciskanske izmjere Hrvatske i Slavonije (18./19. st.).“ @rhivi 9 (2021): 13–14.
