Bez obzira na količinu posvećene im literature, križarski ratovi do danas nastavljaju izazivati prijepore u tumačenju njihove (ne)opravdanosti, svrhe i posljedica. Jedna od ličnosti koje se nalaze u središtu tih sukoba – protegnutih od historiografije do popularne kulture – Raynald je od Châtillona. Držeći ga stoga jednim od najkontroverznijih dionika križarske povijesti, tvorci podcasta Real Crusades History 2016. godine opovrgavanju ustaljene predodžbe o njemu posvetili su jednu od emisija, s povjesničarem dr. Paulom Crawfordom, predvodnikom tima stručnjaka posvećenog pisanju biografije Raynalda od Châtillona, kao gostom.

Uobičajena percepcija – neobuzdani divljak koji je ugrozio kraljevstvo

U suvremenoj popularnoj kulturi najveći utjecaj na predodžbu Raynalda od Châtillona zasigurno je imala njegova ekranizacija u filmu Ridleya Scotta „Kraljevstvo nebesko“ (2005.), u kojem je prikazan kao pijani riđobradi barbarin zbog čijih je divljačkih napada na nenaoružane karavane i kampove (navodno i uz silovanje Saladinove sestre) muslimanska vojska napala Jeruzalemsko Kraljevstvo. Također, u poznatoj sceni njegovog susreta s Kraljem-gubavcem Balduinom IV. naglašen je njihov sukob, potvrđen Raynaldovom radošću nakon vladareve smrti i uspona Guya od Lusignana, njegovog navodnog naredbodavca, na prijestolje.

No, i unatoč tome što je riječ o očiglednoj filmskoj taktici kreiranja arhetipskog negativca te stručnim kritikama što ih je Ridley Scott doživio i prije i poslije filmske premijere (uključujući famoznu izjavu prominentnog povjesničara Jonathana Rileya-Smitha kako je riječ o „verziji povijesti Osame bin Ladena“), njegov odabir Raynaldovog prikaza ipak nalazi svog temelja i u historiografiji. Naime, prema istraživanjima dr. Crawforda, osnovni izvor o djelovanju Raynalda od Châtillona potječe iz pera onodobnog kroničara Williama Tirskog. Međutim, naknadna historiografija pri preuzimanju Williamovih tvrdnji zanemarila je ključnu činjenicu njegove pripadnosti križarskoj frakciji suprotstavljenoj frakciji kojoj je pripadao Raynald, što je utjecalo na njegovo ciljano i drugim izvorima nedokazivo pisanje iskrivljenog izvještaja o njegovom ponašanju.

Križarske državine, o. 1135. godine (autor: Amitchell125)

Shodno takvom nekritičkom pristupu, kasniji autori – predvođeni Stevenom Runcimanom – Raynalda od Châtillona prikazali su kao beskrupuloznog pljačkaša i svojevrsnog „kauboja“ koji je u Jeruzalemsko Kraljevstvo doputovao s potpuno pogrešnom predodžbom o načinu života na Istoku te potom terorizirao lokalno stanovništvo, ugrožavajući time dotadašnja križarska postignuća. Tome u prilog išao je i njegov sukob s latinskim patrijarhom Antiohije, prilikom kojega je – prema već u srednjem vijeku popularnim pričama – glavu vezanog patrijarha navodno namazao medom, izloživši ga napadima kukaca. Dakako, takva slika jednog od najpoznatijih križara iznimno je dobro uklopiva i u opći negativni stereotip o križarima kao neciviliziranim napadačima na znatno razvijeniju muslimansku civilizaciju, koji su svojim neopravdano pokretanim ratnim pohodima postavili temelje kasnijeg europskog kolonijalizma pa time i suvremenog kaosa na Bliskom istoku.

Povijesni Raynald od Châtillona – vrsni strateg i kraljevski regent

No, ako je gore opisana predodžba o njemu pogrešna i iskrivljena uslijed ideološke zlouporabe povijesti, tko je onda bio stvarni Raynald od Châtillona?

Rođen početkom 1120-ih u sjevernoj Francuskoj, u obitelji ženidbenim vezama povezanoj s krunom, Raynald od Châtillona 1147. godine u sklopu Drugoga križarskog rata dospio je u Svetu zemlju. Kao vrstan zapovjednik, ubrzo se uzdigao u vojnim krugovima, a ženidbom je stekao i vlast nad Antiohijom. No, najveći vojni uspjeh Raynalda od Châtillona činila je pobjeda nad Saladinom u Bitki kod Montgisarda 1177. godine, koju je nekoliko godina kasnije slijedila i mornarička ekspedicija na Crveno more. S obzirom na Saladinovu namjeru ujedinjavanja čitavoga sunitskog svijeta pod svojom vlašću, u čemu je ključnu ulogu imala njegova demonstracija sposobnosti za zaštitu muslimanskih svetih mjesta, taj je križarski pohod – poduzet 1183. godine – kao cilj imao ugroziti Meku. Iako križari, naravno, nisu došli do samoga svetog grada, već je sama ugroženost hodočasničkih putova nanijela težak udarac Saladinovim pretenzijama.

Dvorac Kerak, jedno od sjedišta Raynalda od Châtillona tijekom vojne karijere (autor: JoTB)

Uslijed toga, umjesto njegovog zatvaranja ili filmski prikazanog udaranja jahačkim bičem po glavi, kralj Balduin IV. Raynalda od Châtillona, koji se istakao i u službi njegovih prethodnika na prijestolju, 1177. godine postavio je za vlastitog regenta. Kada pak je njegovo regentstvo zaprijetilo unijeti raskol među križarske redove, Raynald ga se odrekao, podredivši vlastitu korist koristi Jeruzalemskog Kraljevstva. Naposljetku, prema dr. Crawfordu, nakon poraza križarske vojske kod Hattina 1187. godine Saladin, koji je o tome pisao u Bagdad, Raynalda nije pogubio zbog njegovoga navodnog nasilja prema muslimanskim trgovcima (izvori svjedoče da su njihove karavane doista bile naoružane, ugrožavajući time Raynaldov teritorij) ili članovima svoje obitelji, već zbog njegove potencijalne opasnosti u budućim križarskim akcijama. Poimajući ga kao mučenika, njegovi suvremenici već krajem 12. stoljeća posvetili su mu hagiografski traktat, pokrenuvši i (doduše, neuspješan) kanonizacijski proces.

Umjesto zaključka

Umjesto zaključka čitateljima preporučujemo slušanje spomenutog podcasta, završavajući tekst pomalo komičnom napomenom izrečenom u njemu – „Ako je prikazano u ‘Kraljevstvu nebeskom’, najvjerojatnije se dogodilo sasvim obrnuto.“