Hobbit i Lord of the Rings, a onda i ostale priče o fantastičnim svjetovima književna su djela koja su proslavila Tolkiena. No, osim pisanja djela o imaginarnom svijetu Međuzemlja, koja su nadahnuta germanskim epovima i nordijskim sagama, Tolkien se bavio i sveučilišnim i akademskim radom prvenstveno na polju filologije. Kakav je obrazovni i akademski put John Ronald Reuel Tolkien prošao da bi se jednog dana našao za katedrom Oxforda ili da bi mozgao nad spisima Beowulfa saznajmo u idućim redcima.
Školovanje – od Birminghama do Oxforda
Tolkien je u jesen 1900. godine krenuo pohađati King Edward’s School u Birminghamu gdje su latinski i grčki bili okosnica nastave (on je već poznavao latinski jezik kroz molitve i jezik bogoslužja katoličke vjere u kojoj ga je njegova majka odgajala). Kratko je 1902. pohađao Philip’s Grammar School, da bi se 1903. vratio u King Edward’s School. Poznato je da je mladi Tolkien osnove obrazovanja primio i od svoje majke koja je umrla 1904. što je onda dovelo do toga da brigu za nastavak školovanja Ronalda i njegovog brata Hillarya preuzme u potpunosti svećenik Francis Morgan koji je gajio prijateljske odnose s njihovom majkom i samim dječacima.
Nakon što nije uspio dobiti stipendiju za Oxford 1909., Ronald je ipak dobiva godinu iza za Oxford’s Exeter College. U listopadu 1911. počinje prvi semestar i time fakultetske obaveze za Tolkiena. U početku, on je studirao klasične jezike, da bi 1913. sa studijske grupe klasičnih jezika prešao na fakultet za engleski jezik i književnost. Tijekom studiranja, velik utjecaj na Tolkienovo poimanje jezika imao je Joseph Wright, profesor komparativne filologije, autor Početnika gotičkog jezika.
Iz studentskih klupa u rovove
Prvi svjetski rat nije zaobišao ni studente Oxforda. Kada je Velika Britanija ušla u rat, mnogi Tolkienovi prijatelji i poznanici odlučili su se prijaviti u vojsku. Ronald je odlučio prvo završiti studij. Položivši posljednje ispite 1915. s prvom klasom (visoko akademsko postignuće) pridružio se pješačkoj pukovniji britanske vojske iz Lancashirea (Lancashire Fusiliers). Vojnu obuku prošao je u Bedfordu i Staffordshireu, da bi se 1916. ukrcao na brod za Francusku koji ga je odveo u krvave rovove Velikog rata. Na Sommu dolazi kao potporučnik 11. bataljona Lancashire Fusiliers. Pošto je obolio od rovovske groznice iste godine vraća se u Englesku. Nakon oporavka biva raspoređen u Yorkshire, no veći dio vremena provodi u bolnicama. Godine 1918. sada s činom poručnika postavljen je u garnizon na estuarij Humber, a zatim u Staffordshireu. Nakon potpisivanja primirja u studenom, Tolkien, obilježen ratnim iskustvima/traumama, vraća se s obitelji u Oxford gdje počinje svoj prvi akademski posao – rad na Oxford English Dictionary.
Znanstveni opus tvorca Međuzemlja
Kao što je rečeno, Tolkienu je prvi posao bio na Oxford English Dictionary gdje je uglavnom radio na povijesti i etimologiji riječi germanskog podrijetla koja počinju slovom W. Prvi posao kao profesor Tolkien je dobio na Sveučilištu u Leedsu kada je 1920. postao docent Katedre za engleski jezik. Tamo je s Ericom Valentinom Gordonom objavio A Middle English Vocabulary i znanstveno izdanje s opsežnim bilješkama srednjoengleske pjesme Sir Gawain and the Green Knight iz druge polovice 14. stoljeća. Riječ je o viteškoj ljubavnoj priči čiji je glavni junak Sir Gawain, vitez Okruglog stola kralja Arthura. Tolkien je kasnije to djelo preveo i na moderni engleski jezik. Također, tijekom boravka na Sveučilištu u Leedsu, preveo je i srednjovjekovne engleske poeme Pearl i Sir Orfeo iz 13./14. stoljeća.
U ljeto 1925. Tolkien se vraća doma – na sveučilište Oxford. Primljen je na Rawlinsonovu i Bosworthovu Katedru za anglosaski jezik sa stipendijom na Pembroke College.
Sad već profesor na Oxfordu, Tolkien je počeo držati nastavu različitog sadržaja studentima. Tako je tridesetih i četrdesetih godina održao ciklus predavanja za specijalističku klasu o staroengleskoj pjesmi poznatoj pod nazivom Exodus, reinterpretaciji izraelskog bijega iz egipatskog ropstva u formi herojskog epa.
Tolkien se dvadesetih bavio i prijevodom Beowulfa, kojeg je završio 1926., ali ga nikad nije objavio. To djelo je posthumno objavio njegov sin, zajedno s Tolkienovim predavanjima na tu temu i njegovim bilješkama. Nakon što je završio prijevod, desetak godina kasnije, održao je predavanja 1936. godine na osnovu tog djela naslova Beowulf: The Monsters and the Critics. Ta predavanja objavljena su kao rad u Zbornicima Britanske akademije. Beowulf je najraniji europski ep, bavi se događajima s početka 6. stoljeća, a vjeruje se da je nastao između 700. i 750. godine. Sačuvan je u jednom rukopisu koji datira oko 1000. godine. Glavna teza Tolkienovih predavanja jest da se na Beowulfa mora gledati kao na lirsko ostvarenje, a ne samo kao na povijesni dokument. Tolkien je zapravo upozorio da su kritičari zapostavljali element čudovišta koja se u djelu pojavljuju, dok su iskorištavali Beowulfa isključivo kao izvor za anglosasku povijest.
Godine 1932. objavio je i filološki esej o imenu Nodens, keltskom božanstvu, nakon što je Sir Mortimer Wheeler 1928. otkopao rimski asklepeion u parku Lydney, u Gloucestershireu.
Godine 1962. Tolkien je objavio i svoje izdanje Ancrene Wisse, anonimnog djela napisanog početkom 13. stoljeća. Radi se o anonimnom pravilu za anahorete, točnije za žene koje su spadale pod anahorete. Riječ je o priručniku koji prodire i pruža uvid u ljudsku prirodu te objašnjava pojam humanosti. Književni kritičari navode kako je pisan briljantnim stilom.
Što se tiče njegovih predavanja (znamo da je držao i privatne lekcije, čak i djevojkama što nije baš bio slučaj tih godina), Tolkienovi biografi će napisati da je ponekad znao bit brz u izričaju i loš u artikulaciji. No, ipak je svojom zanesenošću o onome što je predavao izazivao zainteresiranost kod studenata. Jedan od studenata ovako je komentirao predavanje:
He could turn a lecture room into a mead hall in which he was the bard and we were the feasting, listening guests.
U mirovini, Tolkien je bio savjetnik i prevoditelj za Jeruzalemsku Bibliju objavljenu 1966. godine. U početku mu je dodijeljen veći dio za prijevod, ali je zbog obaveza uspio ponuditi samo neke kritike drugih suradnika i prijevod Knjige o Jobu.
Zanimljivo je spomenuti kako postoje i bilješke o Tolkienovom naručivanju rukopisa kao materijala za proučavanje u Bodleian knjižnici u Oxfordu (naslovna fotografija). Zapisi koji su nam ostali sačuvani svjedoče da je Tolkien nekoliko puta zatražio srednjovjekovne rukopise, no kako su pravila u njegovo vrijeme za naručivanje građe bila manje stroga, postoji mogućnost da sve što je Tolkien naručio ili nije ostalo zabilježeno ili se izgubilo.
Zaključak
Iako se odlučno protivio alegorijskim tumačenjima svojih književnih djela, mnogi su ipak tražili poveznicu, utjecaj i subtekstualne poruke u Tolkienovim knjigama o Međuzemlju. Utvrđeni su učinci nekih specifičnih iskustava poput djetinjstva u engleskom selu, urbanizacije Birminghama, kršćanstva/katolicizma, iskustva rovova u Prvom svjetskom ratu i tako dalje. Radi se o širokom spektru utjecaja koji su ili već analizirani ili će o njima biti govora u doglednoj budućnosti. Ipak, ono što se sa sigurnošću može ustvrditi o Tolkienovu pisanju i onoga što izvire iz njegove bibliografije jest da je bio strastveni filolog koji je poznavao brojne jezike, mitologije i drevna književna djela.
Tolkien je i danas predmet brojnih rasprava, što u popularnoj kulturi što u znanstvenim krugovima. Dovoljno je pretražiti internetsku bazu za uočiti kako su Tolkien i njegovo znanstveno i književno nasljeđe tema mnogih studija.
Kada se govori o Tolkienu treba uvijek imati na umu i njegovu znanstvenu i akademsku pozadinu. Jedan od razloga zašto su njegova književna djela popularna i danas, možemo tražiti u detaljno razrađenoj fabuli, minuciozno okarakteriziranm likovima i do sitnih detalja prikazanim fantastičnim mjestima u njegovom sekundarnom svijetu. Njegovo izoštreno oko za pojedinosti poput jasno datog imena za svaki lik ili mjesto, može se pripisati njegovom filološkom, lingvističkom i povijesnom znanju. Priče Međuzemlja koje toliki broj godina bude interes kod javnosti, znanstvene publikacije koje se bave tim autorom, razni tečajevi koji privlače studente svjedoče o jednom profesoru filologije i književnom piscu kao nepresušnom izvoru za znanstveno obrađivanje ili uplovljavanje u svijet mašte. Za što god se odlučili, Tolkienov znanstveni narativ uvijek će biti vidljiv i bit će ga nemoguće zaobići kada god se o tom filologu i piscu povede bilo kakva rasprava.
Preporuke za čitanje
- J. R. R. Tolkien. https://www.britannica.com/biography/J-R-R-Tolkien
- Carpenter, Humphrey. J. R. R. Tolkien: A Biography. London; Sydney: Unwin, 1989.
- Drout, Michael D. C., ur. J. R. R. Tolkien Encyclopedia. Scholarship and Critical Assessment. Abingdon: Routledge, 2006.
- Tolkien, J. R. R. “Beowulf: The Monsters and the Critics”. Proceedings of the British Academy 22 (1936): 245–295.
- Tolkien, Christopher, Humphrey Carpenter, ur. The Letters of J. R. R. Tolkien. London: Harper Collins Publishers, 2006.
