U svom nastojanju za sveobuhvatnom analizom prošle stvarnosti, suvremena historiografija znatnu pažnju pridaje i intelektualnoj historiji, odnosno historiji ideja. Premda glavninu predmeta takvih istraživanja čine filozofi i politički teoretičari, ovakva usmjerenost otvara prostor i za historijski pogled na književnike i njihova djela. Povodom rođendana jednoga od najpoznatijih i najuspješnijih autora 20. stoljeća, J. R. R. Tolkiena, zainteresiranim čitateljima preporučujemo jedan od članaka posvećen analizi utjecaja Drugoga svjetskog rata na završetak Gospodara prstenova, odnosno tezi o Tolkienovom satiriziranju nacističke okupacije Europe putem prikaza Sarumanove uprave nad hobitskom postojbinom.
Premda bi se prikaz komfornosti hobitskog načina života Bilba Bagginsa prije njegovog polaska na avanturu s Gandalfom i patuljcima mogao protumačiti kao satira komotnosti viših društvenih klasa edvardijanskog perioda, Tolkienova djela u književnoj se kritici uobičajeno ne vežu uz uporabu satire. Ipak, govoreći o satiri i njezinom odnosu spram bajki, sam je Tolkien u svom djelu On Fairy-Stories zapisao:
“There is satire, sustained or intermittent in undoubted fairy-stories, and satire may often have been intended in traditional tales where we do not now perceive it.”
Oslanjajući se na tu tvrdnju i mogućnosti u tumačenju Tolkienovih djela koje ona otvara, američki sveučilišni profesor Jerome Donnelly u svom je članku „Nazis in the Shire“ jedno od posljednjih poglavlja Gospodara prstenova protumačio kao anti-nacističku satiru. Poglavlje o kojem je riječ govori o stanju u Shireu nakon uništenja Prstena i povratka Froda i ostalih hobita u domovinu koju je u međuvremenu sa svojim suradnicima zauzeo i razorio Saruman.
Drugi svjetski rat i nastanak Gospodara prstenova
Utjecaj Drugoga svjetskog rata na Tolkienovo stvaralaštvo dugo je vremena bio u sjeni Prvoga svjetskog rata. Premda se u njemu nije izravno borio, Tolkien je tijekom Blitza ipak bio dio protuzračne obrane u Oxfordu; u samim vojnim snagama bila su mu dvojica sinova. Kako je na Gospodaru prstenova najvećim dijelom radio u razdoblju između 1936. i 1949. godine, svoje je književno stvaralaštvo time neizbježno koincidirao s Hitlerovom vladavinom, a shodno tome i sa samim ratom. Valja pritom naglasiti da je Tolkien, osim kao Britanac u ratu s nacističkom Njemačkom, protiv Hitlera osjećao i snažnu profesionalnu odbojnost, optužujući ga za iskrivljavanje nordijske kulture u zločinačke svrhe.
Kako je, kao što je spomenuto, središnje razdoblje nastajanja Gospodara prstenova obilježio rat, on je neizbježno morao ostaviti svog traga i na samom tekstu. Iako je Tolkien bio strogo protiv alegorijskog tumačenja svojih djela, a posebice pravljenja poveznica po političko-povijesnom ključu, trag ratnih zbivanja ipak je vidljiv u, primjerice, povećanom broju bitaka u radnji njegove priče. Međutim, prema Donnellyju, utjecaj ratne stvarnosti na Tolkienov narativ puno je dublji.
Dakako, takvo što Tolkiena nipošto ne čini izoliranim od ostalih književnika tog razdoblja. Naime, nakon britanskog povlačenja iz Dunkirka i pada Zapadne Europe pod nacističku okupaciju, britanska se javnost sve snažnije zaokupljala mogućnošću njemačke invazije Otoka. Osim u svakodnevici i medijima, to se odrazilo i u književnosti i filmskoj umjetnosti, s Brownovom i Serpellovom pričom If Hitler Comes kao najpoznatijim primjerom. Ključni dio te zajedničke percepcije nacista i njihovih okupacijskih metoda činila je činjenica mogućnosti držanja zemlje pod okupacijom pomoću relativno malog broja dobro infiltriranih osoba.
Ratni utjecaj na književnost nastavio se i nakon samog završetka borbi, uslijed čega je Tolkiena moguće smjestiti i u skupinu britanskih autora (uključujući i C. S. Lewisa i Georgea Orwella) koje su ratne strahote potaknule na književno razrađivanje problematike Zla. S obzirom na njihovu adekvatnost u obradi takve teme, posebna je uloga pritom zapala žanrove znanstvene fantastike, fantazije i basne, ali i satire.
Alegorija, primjenjivost, satira
Međutim, prije upuštanja u samu razradu spomenutog poglavlja i pravljenja poveznica s prošlošću, potrebno je razložiti Tolkienov odnos prema alegoriji i ponuđenoj zamjeni za nju. Kako je već natuknuto, u nizu pisama i drugih tekstova Tolkien se odlučno protivio alegorijskom tumačenju svojih djela. Također, inzistirao je i na izostanku političkih referenci iz suvremenog doba. Štoviše, govoreći i o samim zbivanjima u Shireu razrađivanima u ovom tekstu, izrijekom je ustvrdio da razoreni Shire nije slika ratne (ni poratne) Velike Britanije.
Pošto se poveznice sa stvarnošću i subtekstualne poruke ipak nisu mogle potpuno izbjeći, Tolkien je ključ tumačenja takvih elemenata svoje priče ponudio u predgovoru drugom engleskom izdanju Gospodara prstenova napisavši:
“I cordially dislike allegory in all its manifestations, and always have done so since I grew old and wary enough to detect its presence. I much prefer history – true or feigned – with its varied applicability to the thought and experience of readers. I think that many confuse applicability with allegory, but the one resides in the freedom of the reader, and the other in the purposed domination of the author.”
Imajući na umu da spomenuta primjenjivost dopušta povlačenje određenih paralela i uočavanje povijesnih utjecaja na kreaciju priče, prije njezine razrade valja razjasniti i položaj satire. Pored u početnom citatu spomenute prirodne suptilnosti njezine prisutnosti u bajkama, Donnelly ističe da je satira kod Tolkiena ciljano upotrebljena u veoma ograničenoj mjeri. Veoma slično uporabi katoličkih motiva, kojima je čitav Gospodar prstenova suptilno prožet, ovakvu je mjeru autor odredio kako glavni naglasci priče ne bi bili poremećeni, odnosno kako se ne bi otvorio prostor alegorijskom tumačenju djela.
Nacisti u Shireu – Donnellyjeva interpretacija
Sumorna atmosfera Frodovog povratka u Shire dijelom je posljedica Tolkienovoga naknadnog kajanja zbog uključivanja suviše mnogo komičnih elemenata u Bilbov povratak na kraju Hobita. No, prema Donnellyju, u narativu Gospodara prstenova, odnosno poglavlja Čišćenje Shirea, Tolkien je odlučio zadržati satiru, iskoristivši ju kako bi u Shireu iskonstruirao okupacijsku upravu s obilježjima stvarne nacističke okupacije čiji je suvremenik u Europi bio. Što je, dakle, Tolkienove antagoniste učinilo toliko nalik nacistima?
Središnju nit neprijateljske uprave nad Shireom čini međuodnos ljudi (odabranih ciljano umjesto nekih drugih stvorenja nastanjenih u Tolkienovom Međuzemlju) kao stranih okupatora i dijela hobita kao njihovih kolaboranata, međusobno prožet s rapidnom industrijalizacijom i razaranjem idilične okoline. Posljedice su sljedeće:
1. Nakon zauzimanja Shirea s vrlo malo pruženog otpora, hobitsko stanovništvo zastrašivanjem, terorom i prijetnjama kolektivnim kaznama prisilno je pasivizirano. Temeljno obilježje novog režima opsjednutost je donošenjem stalno novih pravila, paralelno sa smanjivanjem sloboda. Spomenute kazne i sumnja u postojanje doušnika među hobitima rezultiraju autocenzurom prilikom spominjanja Vođe i njegovih suradnika.
2. Zahvaljujući kulturnom šoku nastalom upadom stranog elementa i korištenju mana na suradnju spremnih pojedinaca neprijateljska vlast stvara kolaborantsku mrežu hobitskih suradnika. Kolaborante je moguće podijeliti na dvije temeljne skupine. Prvu čine dotadašnje ništarije koje mogućnost iznenadnog stjecanja moći koriste kako bi uspostavile kontrolu nad dotad imućnijim suseljanima.
S druge strane, temelj kolaborantske mreže čine istaknuti bogatiji pojedinci koji u okupatorskoj vlasti vide mogućnost novoga društvenog uređenja i stjecanja profita. Najbolji predstavnik takve vrste kvislinga vodeničar je Ted Sandyman. Uživajući u prividu vlastite moći, ovaj iskvareni hobit, prema pričama ostalih stanovnika Shirea, u ljudskoj službi čisti kotačiće u novom parnom mlinu, glavnom simbolu okupacije, izgrađenom na mjestu gdje je njegov otac bio sam svoj gazda u skromnoj vodenici. Dakako, važno je istaknuti i da se na čelu čitave vlasti samo prividno nalazi Frodov rođak Lotho Sackville-Baggins, samoprozvan Vođom, dok u stvarnosti konce povlači Saruman kao pravi gospodar.
3. Ovakva suradnja dovodi do već spomenute industrijalizacije i posljedične ekonomske eksploatacije Shirea. Osim izazivanja nestašica kod samih proizvođača oduzimanjem dobara, takvo razaranje dovodi i do
4. postupnog pretvaranja Shirea u nenastanjivo područje s uništenjem hobitske vrste kao konačnim ciljem. Osim izravnog spominjanja mučenja i ubijanja, u prilog takvom tumačenju ide nekoliko činjenica. Najvidljivija od njih ljudsko je tretiranje hobita kao svojevrsnih Untermenscha, što se ogleda i u primjenjivanoj terminologiji (primjerice, štakorski narod) i u logoraškom izgledu izgladnjelih zatvorenika oslobođenih nakon pobjede. Naposljetku, Tolkien u više navrata spominje i proširenost stražarskih mjesta, spremišta i zatvora diljem Shirea, pojačavajući time dojam da je čitav Shire pretvoren u koncentracijski logor. Suočen s Frodom, sumnju o predviđenoj sudbini hobita naposljetku otkriva stvarni Vođa, Saruman, izjavivši:
“‘Well’, thought I, ‘if they’re such fools, I will get ahead of them and teach them a lesson. One ill turn deserves another. It would have been a sharper lesson, if only you had given me a little more time and more Men.’”
Zaključna razmatranja
Čitatelju upoznatom sa strahotama Drugoga svjetskog rata i nacističkih postupaka nije potrebno detaljno objašnjavati sličnosti navedenih obilježja Sarumanove okupacije s povijesnom stvarnošću. Ukoliko se opisanom pridoda činjenica da je Saruman svoju vlast nad Shireom izgradio uvelike zahvaljujući svojoj govorničkoj sposobnosti, usporedba s Hitlerom dobiva konačno utemeljenje. No, pritom valja upozoriti da, unatoč svim paralelama, Saruman nipošto ne predstavlja „alegorijskog Hitlera“, već samo osobu koja nadzire nacističkoj okupaciji sličnu upravu nad Shireom. Na taj način Tolkien je izbjegao mrsku mu alegoriju, uklapanjem ključnih motiva u svoju priču ipak prikazavši užase svog vremena.
Iako bi se, promatrani odvojeno, nabrojani elementi mogli percipirati i kao karakteristika gotovo svakog osvajanja, bez potrebe za nužnim povlačenjem paralela s nacizmom, njihova međusobna kombinacija pruža potporu tumačenju priče kao satire nacističke okupacije. Sličnostima posljedica pokušaja uspostave Novog poretka u Europi i Shireu usprkos, valja ipak istaknuti da glavni argument u prilog ovoj tezi ponajprije čini kronološka blizina Tolkienovog završavanja Gospodara prstenova s trajanjem Drugoga svjetskog rata i poslijeratnim otkrivanjem punine njegovih strahota. Procjenu uvjerljivosti i argumentiranosti Donnellyjeve teze stoga prepuštamo čitateljima, koje svakako potičemo na čitanje i predstavljenog članka i čitavoga Tolkienovog opusa.
Preporuke za čitanje:
Donnelly, Jerome. “Nazis in the Shire”. Mythlore 37/1 (2018): 81-102.
Drout, Michael D. C., ur. J. R. R. Tolkien Encyclopedia. Scholarship and Critical Assessment. Abingdon: Routledge, 2006.
Flieger, Verlyn, ur. Tolkien on Fairy-Stories. London: HarperCollins Publishers, 2014.
Tolkien, Christopher, Humphrey Carpenter, ur. The Letters of J. R. R. Tolkien. London: HarperCollins Publishers, 2006.
