Tak lepe blage gore
dalke na svetu ni,
velke i plave kak morje
nad gradom kaj šumi.(Autor stihova: Stjepan Jakševac)
Na Sleme, na Sleme, na Sleme….idemo na Sljeme! Pogled s prve piramide na Sljemenu možemo vidjeti i danas sa Sljemenskog tornja stradalog u bombardiranju grada Zagreba u rujnu 1991. godine. Njegova obnova započela je prošle godine, a toranj bi s najvišim restoranom u Hrvatskoj trebao postao nova turistička atrakcija.
Mjernik koji je zavolio Sljeme
Godine 1859. na najvišoj točci Medvednice, vrhu Sljeme, vršila su se nužna geodetska mjerenja i računanja. Za tu svrhu izgrađena je drvena piramida, koja je prema zapisima Hrvatskog planinarskog društva bila jednostavan križ od dvije daske, a u motke su bili zabijene klampfe, po kojima su se mjernici uspinjali do znaka triangulacije, da vrše svoja opažanja.
Jedan od tih mjernika bio je njemački inženjer geodet Nitzl, kojem se svidio pogled sa Sljemena. On se odlučio, 1870. godine, na uspon na Sljeme, a s njim su u taj poduhvat krenuli zakupnik Jamničke kiselice Vilim Lovrenčić i Andrija Meško, vlasnik gostionice Stara apoteka u Jurjevskoj ulici.
Skromni vidikovac
Njihov poduhvat trajao je tri dana, a završio je oduševljenjem i pokretanjem akcije za izgradnju vidikovca na Sljemenu. Šuma je bila pokrčena, a drvena piramida visoka 4 metra otvorena 5. lipnja 1870. godine. Postojanje vidikovca potaknulo je nekolicinu građana na planinarenje i izlete na Medvednicu. Budući da je izgrađena piramida bila drvena, s vremenom se istrošila i postala neupotrebljiva te opasna. Ipak, u povijesti ostaje zapamćena kao prvi objekt u povijesti hrvatskog planinarstva.
Medvednica-luft-kur (zračna kupelj) za živce, pluća i krv
Građani su s vremenom zavoljeli planinarenje na Medvednicu, a o tome svjedoči i osnivanje prvog Hrvatskog planinarskog društva. Ono je osnovano u listopadu 1874. godine, sedamnaest godina nakon prvog planinarskog društva u svijetu (Alpine Club, London, 1857. godine), a bilo je prvo planinarsko društvo na jugu Austro-Ugarske Monarhije.
Osnovano je na poticaj Gjure Pilara iz Zagreba, geologa, znanstvenika, istraživača, akademika, pisaca, poliglota i sveučilišnog profesora, književnika Bude Budisavljevića iz Ogulina i prof. dr. Johannesa Frischaufa iz Graza. Za prvoga predsjednika bio je imenovan dr. J. K. Schlosser-Klekovski.
Prvi izlet – ugodan, prem trudan dan!
Prvi izlet HPD bio je u svibnju 1875. godine na Oštrc i Okićku Plješivicu, a o njemu je prof. Pilar zapisao:
Prva laznja društva bje opredieljena na 17. svibnja na Duhovski ponedeljak, a predmet laznje bio je Oštrc i Plješivica, dva briega rastavljena liepom dolinicom, u kojoj leže Rude blizu Samobora. Isprva se bilo prijavilo 25 članovah za tu laznju, no malopomalo se je broj učesnika smanjio uslijed raznih zapreka, tako da se napokon od onih koji su stalno obećali samo 12 njih na kolodvoru nađe. Ti učesnici jesu: predsjednik dr. Schlosser, potpredsjednik Torbar, g. Crnadak, Danosić, Dizdar, dr. Kolarić, dr. Kišpatić, dr. Pilar, dr. Pliverić, dr. Plohn, Sabarić i Šarić… Večernjim vlakom krenu družba željeznicom do Podsuseda, gdje ih dočeka srdačnim pozdravom ljekarnik Švarc, povjerenik družtva za Samobor.
Na desnoj obali Save (kuda se prevezoše splavi) bijahu u pripravi troja kola, te veselo, pače pjevajući prispješe planinci u Samobor… Idućeg dana oko 7 sati bijaše družtvo u Rudah, oko 8 i pol na Oštrcu 2298 stopa nad morem. Premda to napram alpinskom velegorju neznatna visina, to se ipak ovaj brieg, kako mu i ime kaže, odlikuje svojom strminom, oštrinom, te spada među teže pristupne briegove naše domovine … Slika bijaše toli dražesna da je i ne kušamo opisivati, to će i onako svatko zaželiti, da se sam tih slasti u naravi užije. Počinak od jednog sata i mali zajutrak oporavi družtvo, te se ono krenu nizbrdice strmo kroz prodor do vrela, gdje se odmor uz najsvježiju vodu ponovi. Nastaviv ovaj put Plješivičkom cestom, krenu družtvo na sam vrh Plješivice 2470 stopa visok, kamo iza pospješnog penjanja oko 2 sata popodne prispije … Povratak u Samobor pješke bijaše ugodan i lastan, a dobra večera u čitaonici priređena završi ugodan, prem trudan dan.
Obzor, 19. svibnja 1875.
Novoosnovano društvo krenulo je i u izradu novog vidikovca. Nacrt nove piramide izradio je inženjer Milan Lenuci, član HPD. Ona je također bila drvena, ali bolje konstrukcije nego prijašnja. Otvorena je 22. srpnja 1877. godine. Nju je 1878. godine posjetilo 516 izletnika, 1882. godine 533, a 1883. godine 566 izletnika.
Gradska kuća – prvi planinarski dom HPD-a
U prosincu 1877. godine otvoren je prvi planinarski dom HPD-a. Izgrađen je kod sljemenskog izvora, ispod Činovničke livade. To je bila kuća koja je u prizemlju bila stan lugara, a na prvom katu nalazio se prostor namijenjen HPD-u. Dom je popularno zvan Gradska kuća i bio je centar planinarskog života punih pedeset devet godina, kada je 1936. godine stradao u požaru.
Hrvatski planinar – časopis HPD-a
HPD je 1884. godine izdalo Spomenicu Društva, koju možemo smatrati prvom planinarskom knjigom u Hrvatskoj. Četiri godine nakon, 1898. godine, počeo je izlaziti društveni časopis Hrvatski planinar, koji izlazi i danas, a jedan je od najstarijih hrvatskih časopisa iz područja fizičke kulture i jedan od najstarijih europskih planinarskih časopisa.
Od 1910. do 1913. godine izlazio je kao dio Vienca kao prilog Planinarski vjesnik. Od 1915. do 1922. godine časopis nije izlazio zbog ratnih i poratnih vremena, te od 1945. do 1948. godine. Od 1949. do 1991. godine izlazio je pod imenom Naše planine. Danas je ono službeno glasilo Hrvatskog planinarskog saveza, nasljednika Hrvatskog planinarskog društva.
Hrvatski planinar objavljuje književne priloge, putopise, opise planinarskih destinacija u Hrvatskoj i inozemstvu, obavijesti o planinarskom radu i događanjima te stručne članke, najviše iz područja speleologije, ekspedicija i sigurnosti u planinama. Budući da je časopis službeno glasilo HPS-a, u njemu možete pročitati i vijesti o radu Saveza i njegovih suradnika.
Željezna konstrukcija stare piramide
Drvena piramida iz 1877. godine stradala je u nevremenu, stoga je HPD odlučilo 1889. godine izgraditi željeznu konstrukciju. Taj posao povjeren je bečkoj tvrtki C. von Milde, koja je posao završila 1899. godine, a piramida je svečano otvorena 8. srpnja 1899. godine.
Bila je visoka 12 m, na izgradnju je utrošeno 8 324 kg željeza, a konstrukciju je držalo 6 000 zakovica. Konstrukcija je bila bez betonskih temelja, oslanjala se na osam kamenih blokova koje je izradio klesar Grund iz Podsuseda. Pomoću konjske zaprege, po vrlo nepristupačnim cestama, Đuro Novak iz Gračana dopremio je sav materijal za izgradnju piramide/vidikovca, bez ikakve štete i u dogovorenom roku. Željezna piramida na Sljemenu se nalazila idućih šezdeset godina.
Hrvatsko planinarsko društvo → Hrvatski planinarski savez
Hrvatsko planinarsko društvo postojalo je do 1945. godine. Njegov nasljednik postaje Hrvatski planinarski savez, koji danas ima sjedište u Zagrebu i jedini je nacionalni sportski savez planinarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj. HPS okuplja sve planinarske udruge sa svojstvom pravnih osoba u Hrvatskoj, vodi brigu o planinarskim kućama i putovima na hrvatskim planinama, izdaje časopis Hrvatski planinar i stručnu planinarsku literaturu te organizira stručne škole i tečajeve. Također, djeluje na poboljšanju rada planinara, alpinista, penjača, speleologa i dr.
Izgradnja TV tornja
Planiranjem izgradnje prvog TV tornja na Sljemenu, 1960. godine, piramida je postala višak. HPS tada je odlučio željeznu piramidu darovati Planinarskom društvu Jastrebarsko, stoga je ona premještena na Japetić u Samoborskom gorju gdje je možemo vidjeti i danas.
Piramidu je zamijenio sljemenski radijski i televizijski toranj, visine 169 m, dok je čelična antena visoka 77 m. Završen je i službeno pušten u rad 1976. godine, kada je počeo odašiljati dva televizijska programa, tadašnji TVZ 1 i TVZ 2, i tri radijska programa, Radio Zagreb 1, Radio Zagreb 2 i Radio Sljeme.
https://www.youtube.com/watch?v=JQPGseMtVbw
Toranj je napravljen i kao objekt za razgledavanje te kao vidikovac, koji je za posjetitelje bio otvoren od svibnja 1983. godine. Posjetitelji su ulazili kroz poseban dvosmjerni ulaz, i nisu se smjeli zadržati dulje od 25 minuta. Vidikovac koji se nalazio na 81. metru tornja, a radio je samo nepune dvije godine.
U samostalnoj Hrvatskoj
Tijekom Domovinskog rata, toranj je često napadalo zrakoplovstvo JNA u namjeri da Zagreb ostane bez praćenja programa HTV-a. Time je bila oštećena HTV-ova oprema i došlo je do prekida emitiranja. Nakon uspostavljanja samostalne Republike Hrvatske vlasništvo nad njim dijelili su Odašiljači i Veze d.o.o i T-HT, sve do 2017. godine kada OiV preuzima T-HT-ov dio.
Tekuća obnova tornja
Sredinom 2019. godine započeta je energetska obnova tornja. Cilj je da se prostori koji su se nekad koristili u pogonske svrhe prenamjene u poluotvoreni prostor za posjetitelje s vidikovcem i najvišim restoranom u Hrvatskoj na visini od 90 m. Radovi bi trebali biti završeni do kraja 2021. godine.
Preporuka za čitanje
Zlatko Lasić, Božidar Kanajet, “Piramide na Sljemenu”, Ekscentar, No. 10, 2007.
