U složenom globalnom okruženju pitanje civilizacijske pripadnosti postaje sve važnije. Kako bismo mogli odrediti kojoj strani pripadamo, moramo prvo razumjeti tko smo „mi“ naspram „njih“. Ideja jedinstvene zapadne civilizacije često se uzima zdravo za gotovo, no je li ona doista toliko homogena? Posebno se to pitanje nametnulo nakon kritičkog stava administracije ponovno izabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa prema Europi, što je uzdrmalo uvriježeno mišljenje o zajedničkim vrijednostima.
Što je civilizacija?
Pojam civilizacije često se koristi, ali rijetko precizno definira. Hrvatska enciklopedija civilizaciju opisuje kao skup znanja, običaja i društvenih normi određene zajednice a popularni ChatGPT naglašava njene političke, gospodarske i kulturne aspekte. U ovom članku osvrnut ćemo se na promišljanja Francuskog filozofa i političkog teoretičara Regisa Debraya koji pitanju pristupiti manje ograničeno te nudi kreativniju definiciju. On naime u svojoj knjizi Civilizacija. Kako smo postali Amerikanci navodi da civilizacija nije nešto konačno u vremenu niti ograničeno u prostoru, već se neprestano preobražava time što od drugih upija i druge potiče. Štoviše, ne libi se istaknuti pomalo omraženu tezu da se pripadnost jednoj civilizaciji neprepoznatljivije očituje u njenom gnušanju spram druge ili drugih. Na koncu, priča o zapadnoj civilizaciji u Europi je došla u prvi plan potaknuta velikim migracijskim valovima, a kasnije je eskalirala približavanjem zaraćene Rusije Kini.
Civilizacije kroz povijest
Ukoliko bi netko tražio od vas da nabrojite civilizacije koje su postojale u prošlosti ili postoje danas, biste li mogli ispaliti odgovor ‘kao iz puške’? Malo vjerojatno, budući da konsenzus ne postoji čak niti među profesionalnim povjesničarima koji su se bavili tom temom. Britanski povjesničar Arnold Toynbee u A Study of History analizira čak 21 civilizaciju, uključujući zapadnu, islamsku, kinesku i hinduističku, te tvrdi da civilizacije prolaze kroz cikluse rasta i pada. Jedan od najistaknutijih predstavnika francuske škole Annales, Fernand Braudel, razlikuje trinaest postojećih velikih civilizacija, od kojih su četiri europske (latinska, grčka, nordijska i ruska). Skromniji je Oswald Spengler, njemački filozof povijesti, koji u Propasti Zapada razlikuje osam velikih civilizacija, među kojima su zapadna, kineska, indijska i arapska, te smatra da svaka ima svoj životni vijek.
Razlika između civilizacije i kulture
Pojmovi civilizacije i kulture često se miješaju, ali ključna razlika leži u njihovoj dinamici. Kultura je prilagodljiva i prihvaća nove utjecaje, dok se civilizacija širi – često silom. Primjeri iz povijesti koji to oslikavaju: Periklo je bio simbol kulture, dok je Aleksandar Veliki predstavljao civilizacijsku ekspanziju grčkog svijeta. Nema helenizma bez hoplita, niti islama bez konjanika – svaka civilizacija u svojoj srži nosi osvajanje. S druge strane, osvajanje bez nametanja kulture ne može, prema povijesnim primjerima, dugo trajati. Atilini Huni ili Batu-kanovi Mongoli u Europi su prisutni samo kao strašne priče, međutim posljedice njihovih prodora nisu dugotrajne.
Hrvatska i zapadna civilizacija
Hrvatska se tradicionalno smatra dijelom zapadne civilizacije, čije su deklarirane vrijednosti demokracija i ljudska prava, iako je često pragmatično usmjerena prema ekonomskom prosperitetu. Zanimljivo je pomisliti hoće li za nekoliko stoljeća ljudi jednako uzdignuta nosa gledati na političke saveze koji se sklapaju zbog razina zaduženosti i predviđanja rasta, kao što mi gledamo na primjerice, normanske vitezove koji su pri punoj svijesti žrtvovale tisuće ljudi na putu za Jeruzalem kako bi se dokopali praznog groba. Još jedna novotarija zapadne civilizacije koja bi sasvim sigurno šokirala naše pretke je svojevrsna „pedokratija“ – društveni sustav u kojem djeca postaju središte svih odluka, a roditeljski život podređen je isključivo njihovim potrebama.
Amerikanizacija Europe
Régis Debray bavi se procesom amerikanizacije Europe koji je bez sumnje obilježio proteklo stoljeće. Navodi da je u tom periodu došlo do preokreta: Godine 1919. postojala je europska civilizacija, s američkom kulturom kao inačicom. Godine 2017. postoji američka civilizacija, prema kojoj europske kulture, sa svom svojom raznolikošću, u najboljem slučaju izgledaju kao prilagodbene varijable, a u najgorem slučaju kao domorodačke rezerve. Amerika je pobijedila jer je njezino glavno oružje slika, dok se Europa oslanja na pismo. Brza hrana, brza zabava i brza informacija omogućile su širenje američke kulture na globalnoj razini. Zbog toga nam američko peckanje po prstima izaziva nelagodu prekorena djeteta. S druge strane, tendencija je da prečesto prekoravana djeca imaju običaj zamjerati roditeljima. Ukoliko zaista dođe do razdora u zapadnoj civilizaciji, naša mala mnogonarodna Europa mogla bi se odreći ideala nadnacionalnog jedinstva i eksplodirati u snop potiskivanih ljutitih nacionalizama. Za to već postoje tendencije koje se ogledaju u sve većem utjecaju desnih stranaka u dijelu europskih zemalja. A povijest nas uči da je popratna pojava takvih procesa rijeka leševa.
Zaključak: Sudbina zapadne civilizacije
Pitanje zapadne civilizacije nije samo akademska rasprava, već ključna tema koja određuje geopolitičke odnose i kulturni identitet. Hoće li Europa ostati kulturni rezervat američke civilizacije ili će uspjeti reafirmirati vlastiti identitet? Nijedna civilizacija nije vječna – ono što danas smatramo neupitnim, sutra može biti tek fusnota u povijesnim udžbenicima. S druge strane, svaka civilizacija iza sebe ostavlja klicu. Za budućnost je najvažnije hoće li iz nje izrasti zdrav ili zaraženi plod.
Preporuka za čitanje: Debray, Regis. “Civilizacija. Kako smo postali Amerikanci”, TIMpress, Zagreb, 2019.
