Zagrebačko područje naseljavano je još od prapovijesti. Kontinuitet ljudi na tom području dokazuje i nalaz novca iz različitih razdoblja (od Rimljana do 19. stoljeća) u potoku Medveščaku. Arheološka istraživanja na području Opatovine dokazala su da je na zagrebačkom području postojalo naselje u ranom srednjem vijeku. Osnutak Zagrebačke biskupije oko 1093. godine dodatno je utjecao na razvoj područja današnjeg grada Zagreba. Naselje na Opatovini prvi se put spominje u povijesnom izvoru (popisu biskupskih posjeda) iz 1201. godine kao Zagrabia. Također, u povlastici zagrebačkog biskupa Stjepana II. iz 1244. godine naselje na Opatovini spominje se kao villa zagrabiensis (prevodimo kao zagrebačko naselje). Uz villa zagrabiensis spominje se i vicus Latinorum (Vlaška Ves). Na dva brežuljka, na zagrebačkom području razvila su se dva važna središta. Na višem brežuljku razvio se Gradec, dok se na nižem brežuljku razvio Kaptol. Granica između Gradeca i Kaptola bio je potok Medveščak.
POTOK MEDVEŠČAK
IME I LOKACIJA
Potok Medveščak kroz povijest je nosio različita imena (Cirkvenica, Cirkvenik, Medvednica, Medveščak…). Prvi se put spominje 1201. godine u ispravi kralja Emerika kojom se potvrđuju granice biskupskog Kaptola. Tamo se potok spominje pod imenom Circuniza. To ime s mađarskog jezika na hrvatski prevodimo kao Cirkvenica, odnosno crkveni potok. Također, potok se spominje pri opisu granica Gradeca u Zlatnoj buli kralja Bele IV. iz 1242. godine. Ime Medveščak ili Medvednica potok je dobio tek kasnije. Kao razlog promjeni imena spominje se Medvedgrad (izgrađen polovicom 13. stoljeća), jer se u njegovoj blizini nalazi vrelo Bažulovka iz kojeg Medveščak izvire.
Glavna središta srednjovjekovnog Zagreba bili su Gradec i Kaptol na brežuljcima. Kao što je već spomenuto, ti brežuljci bili su odvojeni potokom Medveščakom. Kaptol se nalazio s lijeve strane potoka Medveščaka. Blizu je bilo i naselje Potok (podgrađe Kaptola) koje se nalazilo na području današnje Tkalčićeve i Kožarske ulice. Središte Potoka bilo je u okolici Krvavog mosta te ispod crkve sv. Marije. Gradec se nalazio s desne strane potoka Medveščaka. Tamo je bilo i podgrađe Gradeca koje se zvalo Šoštarska Ves. To je podgrađe bilo na lokaciji današnje Radićeve ulice i Trga bana Josipa Jelačića. Gradec i Kaptol bili su međusobno povezani mostovima preko potoka Medveščaka. Osim što je potok bio granica između Gradeca i Kaptola, bio je važan za gospodarstvo oba naselja. U srednjem vijeku, uz potok su se gradili mlinovi i otvarala su se kupališta od kojih su se neka održala do 19. stoljeća.
MLINOVI
Na potoku Medveščaku bilo je mnogo mlinova. Ostalo je zabilježeno da su zbog tih mlinova izbijali sukobi te da su se Kaptol i Gradec nekoliko puta morali dogovarati zbog nadzora i vlasništva nad mlinovima. Mlinovi su bili izdavani u najam.
Najstariji mlinovi na lokaciji kod Krvavog mosta bili su u vlasništvu arhiđakona i kanonika Petra. On je 1257. godine poklonio tri mlina cistercitima. S obzirom na to da su se ti mlinovi nalazili na području Gradeca, građani Gradeca uspjeli su se izboriti da dobiju pravo na jedan od njih. Prije dogovora 1392. godine građani Gradeca mogli su imati mlinove sjeverno od lokacije današnje Gupčeve zvijezde, dok je na području južno od njih do Popova tornja svoje mlinove mogao imati Kaptol. Dogovorom 1392. godine odlučeno je da se mlinovi ne grade na području južno od prijelaza kanala na zapadnu stranu. Također, dogovoreno je da sjeverno od toga prijelaza do groblja u Novoj Vesi svoje mlinove mogu graditi građani Kaptola i Nove Vesi. Građani Gradeca svoje mlinove mogu graditi od te lokacije do Gračana. Prava posjedovanja i korištenja potoka svrstavala su se u kraljevska prava, pa je Gradec zbog toga prikupljao godišnji porez koji je bio propisan nadležnošću nad mlinarenjem.
Osim na Medveščaku, postoji vjerojatnost da je Gradec imao mlinove na rijeci Savi. U 13. stoljeću prokopan je umjetni mlinski kanal koji je dobio ime Pretoka ili Prekopa. Imao je tok od područja Okrugljaka do Krvavog mosta, a na dijelu toka bio je paralelan s Medveščakom.
KUPALIŠTA
Na potoku Medveščaku važna su bila i kupališta. Dva najpoznatija kupališta u srednjovjekovnom Zagrebu bila su cistercitsko kupalište i gradsko kupalište kraj Pisanog mosta (Pisani most kasnije je dobio ime Krvavi most). Cistercitsko kupalište bilo je prvo javno kaptolsko kupalište. Ono se u izvorima spominje 1291. godine. Nalazilo se ispod crkve sv. Marije uz koju je red cistercita imao samostan. Cisterciti nisu imali velike koristi od kupališta, pa su ga davali u najam prebendarskom zboru, ali i građanima Gradeca. Bilo je otvoreno građanima do polovice 16. stoljeća. Prema dostupnoj literaturi, vjerojatno ga je razorila vojska kralja Ferdinanda.
Gradečko kupalište u izvorima se spominje 1344. godine. S obzirom na to da se nalazilo na graničnom području između Kaptola i Gradeca, često je bilo na udaru Kaptola. Također, osim nasilja i sukoba, ostalo je zabilježeno da su to gradsko kupalište posjećivale bludnice koje su ulazile u odnose s tamošnjim mladićima.
U 19. stoljeću uz javna su kupališta bila osnivana zabavišta, pa se tako spominje da je kupalište na Sv. Ksaveru imalo gostionicu, kao i kupalište na posjedu Lepa Ves. Osim gostionica u sklopu kupališta, u 19. stoljeću osnivala su se bludilišta. Takav slučaj nalazimo npr. u Petrovoj kupelji čija bi današnja lokacija bila u Medvedgradskoj ulici. Za razliku od takvih zabavišta, Ivanova kupelj u Novoj Vesi imala je cvjetni vrt u kojem su posjetitelji mogli šetati i odmarati. U srednjem vijeku bila je malo drugačija situacija. Ljudi su dolazili u kupališta zbog vjerovanja da se kupanjem liječe različite bolesti. Grijanu vodu u kupalištima pripremali su kupeljnici (balneatori). Usluge brijanja i masiranja davali su kupališni sluge. Osim njih, u kupalištima je radio brijač (barber, chirurgus). On je bio osoba zadužena za uređivanje brade i kose te različite medicinske zahvate (vađenje zuba, liječenje, puštanje krvi…). Takve zahvate od druge polovice 18. stoljeća brijači više nisu mogli raditi.
MOSTOVI
Mostovi koji su povezivali Kaptol i Gradec bili su drveni. Među najvećim mostovima u srednjovjekovnom Zagrebu svakako treba istaknuti Pisani most (Krvavi most) te Manduševački most kod vrela Manduševca. Spominje se i most za pješake (lokacija današnje Splavnice) kojim se iz smjera Šoštarske Vesi išlo prema Dolcu. Kao što je već spomenuto, u blizini Pisanog mosta nalazilo se kupalište. Pisani most izgradio je Kaptol. Pretpostavlja se da je most dobio takvo ime jer je bio obojan u različite boje. Prema legendi, ime mosta je promijenjeno jer se na tom mjestu u 13. stoljeću dogodila bitka između protivnika kralja Andrije III. i onih koji su vladara podržavali. No, s obzirom da se Krvavi most pod tim imenom spominje tek u ranom novom vijeku, vjerojatnije je da je most dobio ime po bitci između Gradeca i Kaptola koja se tamo odigrala.
Potok Medveščak jako je oštetio Pisani most 1656. godine. Samo pet godina prije toga, zabilježena je prva poplava uzrokovana potokom u kojoj su život izgubile 52 osobe. Gradec i Kaptol nisu se mogli dogovoriti oko vlasništva i nadležnosti za obnavljanjem mosta pa je zbog toga 1667. godine izbila krvava bitka. Obje strane sklopile su primirje, te je 1774./1775. godine svaka strana posjedovala polovicu mosta. Most je obnovljen zajedničkim snagama obje strane 1787. godine. Za obnovu su korištene cigle i kamen. Velike su se poplave ovog potoka dogodile i 1750. te 1846. godine. Danas gradu Zagrebu ne prijeti opasnost od nabujalog potoka Medveščaka. To je rezultat reguliranja potoka kroz povijest, ali se regulacijama i nadsvođivanjem utjecalo i do napuštanja određenih poslovnih aktivnosti kao što je mlinarstvo. Osim toga, nestajala su kupališta, a bludilišta su morala biti prebačena na druge lokacije. Nažalost, potok je zahvatila i ekološka katastrofa kada ga je tvornica kože, izgrađena 1869. godine, krenula zagađivati. Regulacijom koja se dogodila u periodu od 1896. do 1898. godine, potok je kanaliziran i izmješten. Danas potok teče ispod tramvajske linije Ksaver – Medveščak – Ribnjak i ispod Doma HDLU.
ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Potok Medveščak u svojoj je povijesti bio od ogromne važnosti gradu Zagrebu. Na neki način, taj potok utjecao je na život stanovnika srednjovjekovnoga Zagreba. Ono što je bila njegova primarna važnost svakako je to da je bio prirodna granica između Gradeca i Kaptola. Velika gospodarska važnost bila je u kupalištima i u mlinovima koji su građeni na potoku. Neka su mjesta građena uz potok obilježila slobodno vrijeme različitim oblicima zabave. Tako su uz potok nicale manufakture, ali i bordeli (bludilišta). Potok Medveščak zagrebački je simbol povijesne životne povezanosti čovjeka i prirode. Sukobi koji su u povijesti nastali oko potoka Medveščaka dokaz su njegove važnosti. Nažalost, značaj potoka Medveščaka i događaji oko njega u historiografiji još uvijek nisu obrađeni u velikim razmjerima, no s obzirom na sve veću popularizaciju ekohistorijskih tema, ta će se situacija zasigurno promijeniti u budućnosti.
PREPORUKE ZA ČITANJE:
Belicza, Biserka. „Zdravstvene prilike i zdravstvena zaštita u Gradecu do 16. stoljeća.“ U Zagrebački Gradec 1242 – 1850., ur. Ivan Kampuš i Lujo Margetić i Franjo Šanjek, 143-148. Zagreb: Grad Zagreb, 1994.
Bojničić, Ivan. „Zagrebačko kupalište u srednjem vijeku.“ U Stari i novi Zagreb, ur. Emilij Laszowski, 32-34. Zagreb: Braća Hrvatskog Zmaja, 1925.
Buntak, Franjo. Povijest Zagreba. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1996.
Gračanin, Hrvoje. „Zagrebačko područje do osnutka Biskupije.“ U Povijest grada Zagreba, ur. Ivo Goldstein i Slavko Goldstein, 2-29. Zagreb: Novi liber, 2012.
Laszowski, Emilij. „Krvavi most.“ U Stari i novi Zagreb, ur. Emilij Laszowski, 46-50. Zagreb: Braća Hrvatskog Zmaja, 1925.
Nikolić Jakus, Zrinka. „Počeci srednjovjekovnog grada.“ U Povijest grada Zagreba, ur. Ivo Goldstein i Slavko Goldstein, 30-63. Zagreb: Novi liber, 2012.
Premerl, Nada. „Potok u srcu Zagreba.“ U Potok u srcu Zagreba. Uz potok Medveščak – od izvora do ušća, ur. Nada Premerl, 9-58. Zagreb: Muzej grada Zagreba, 2005.
