Pitate se kada se na hrvatskim prostorima počeo riješavati i danas gorući problem primanja “poklona”, korupcije, miješanja javnog i privatnog posla i kompetencija pri zapošljavanju? Odgovor možete potražiti u jednom od brojnih istraživanja Ivane Horbec o procesima modernizacije i stvaranju protomoderne javne uprave.
Stvaranje protomoderne uprave bio je jedan od glavnih preduvjeta pretvaranja Habsburške Monarhije u modernu državu. Proces se sastojao od različitih reformi prosvjećenog apsolutizma s ciljem stvaranja institucionalizirane države koja će raditi na promicanju općeg dobra. Vladar je bio taj koji je zastupao i definirao ciljeve u svrhu općeg dobra, koji su se izjednačavali s interesima države, a interesi države s interesima dinastije. Stoga je i lojalnost u provođenju tih interesa bila jednaka lojalnosti vladaru, tj. državi, te se izjednačavala s patriotizmom.
Formiranje protomoderne uprave zahvatilo je i dijelove Banske Hrvatske, a odredbe i traktati objavljeni na području austrijskih i čeških nasljednih zemalja, utjecali su i na ugarsko-hrvatsko područje. Ivana Horbec se u domaćoj historiografiji opsežno bavi/la procesima modernizacije te je nedavno objavila i knjigu Prema modernoj državi. Uprava i politika u Banskoj Hrvatskoj 18. stoljeća (Hrvatski institut za povijest, 2018.), nagrađenu nagradom “Mirjana Gross” za najbolju knjigu iz povijesti 2018. godine.
U radu “Prosvjetiteljstvo i rad za opće dobro: promjene u koncepciji javne službe u Banskoj Hrvatskoj XVIII. stoljeća” (Hrvati i Srbi u Habsburškoj Monarhiji u 18. stoljeću. Interkulturni aspekti “prosvijećene” modernizacije, ur. Drago Roksandić, FF Press, 2014.) pisala je o promjenama u poimanju javne službe i zapošljavanja javnih službenika na području Banske Hrvatske u 18. stoljeću.
Temelj modernizacije: traktati o javnoj službi
U procesu stvaranja protomoderne uprave važan temelj stvorili su traktatisti koji su se polovicom 17. stoljeća, počeli baviti važnošću javnih službenika. Jedan od njih, Herman Conring 1653. godine, usporedio je javnog službenika s liječnikom jer i jedan i drugi prema njegovom mišljenju trebaju liječiti i održavati jedno tijelo.
Pisalo se i o karakteristikama koje su javni službenici trebali posjedovati: domaće porijeklo, prikladna starost, mudrost, eruditio practica, a u opsežnom djelu C. H. Schwesera autor je napisao kako biti:
„dobar službenik svojem vladaru, kako koristiti vladaru i javnom dobru te kako najbolje iskoristiti dobivenu službu u promicanju vladareva autoriteta i javnoga dobra.“
Marijaterezijanske reforme
Najopsežnije preinake provedene su za vrijeme vladavine Marije Terezije. Odredbama Marije Terezije regulirao se pristup javnoj službi, ujednačila su se prava i obveze poput radnog vremena, zabranilo se primanje “poklona”, donjele su se mjere protiv korupcije, višestrukih službi i miješanja javnog i privatnog posla, a regulirao se i njihov izgled te sudjelovanje u političkim društvima.
U Banskoj Hrvatskoj došlo je do diferencijacije između državnih i kraljevinskih tj. staleških službenika, definirala se hijerarhija, kontrola izbora i mehanizmi kontrole rada.
Normiranje prava službenika: od milostinje do penzije
Uz ove opsežne i korjenite promjene, normirala su se i službenička prava kao što je pravo na plaću, godišnji odmor, pravo na smještaj u mjestu rada, oslobođenje od vojne obveze, stipendija za školovanje sinova kao oblik nagrade za vjernu službu…
Tek je u drugoj polovici 18. stoljeća javna služba prestala biti primarno ili samo – čast i društvena kategorija. S normiranjem i povećanjem plaća javna je služba postala i financijski profitabilna kategorija.
Osim što se za vladavine Marije Terezije sve češće službenicima ili njihovim udovicama dodjeljivala mirovina kao nagrada za vjernu službu, na poticaj Josepha v. Sonnenfelsa javilo se mišljenje kako mirovina ne bi trebala biti samo izraz milosti već i redovan oblik brige o službeniku u starosti. U Hrvatskoj je 1760. osnovan fond doživotnih renti, a 1781., za vrijeme Josipa II., usvojen je Penssionnormale kojim je regulirano penzioniranje.
Koje ste “kompetencije” trebali imati?
Ivana Horbec istražila je i na temelju molbi za prijem u službu, koje su se kvalitete smatrale primarnima za prijem službenika.
Osim što su kandidati isticali iskustvo u “pravu” i formalno obrazovanje, mnogi su isticali i svoju pripadnost starim plemićkim obiteljima kao i zasluge i lojalnost njihovih obitelji Habsburškoj Monarhiji. Na izbor je utjecalo i imovinsko stanje kao uvriježen uvjet za političku aktivnost te lobiranje i preporuke utjecajnih velikaša na Dvoru.
Upravo ovi kriteriji svjedoče o srazu “tradicionalnih” i “modernih” modela izbora službenika, karakterističnom za 18. stoljeće.
Odredbama Marije Terezije počeo se regulirati pristup javnoj službi, ujednačavala su se prava i obveze poput radnog vremena, zabranilo se primanje “poklona”, donosile su se mjere protiv korupcije, višestrukih službi i miješanja javnog i privatnog posla, a regulirao se i izgled službenika te sudjelovanje u političkim društvima.
Više o promjeni u poimanju javne službe pročitajte u članku Ivane Horbec “Prosvjetiteljstvo i rad za opće dobro: promjene u koncepciji javne službe u Banskoj Hrvatskoj XVIII. stoljeća” dostupnom i na Academia.edu.
Preporuka za čitanje
Ivana Horbec, “Prosvjetiteljstvo i rad za opće dobro: promjene u koncepciji javne službe u Banskoj Hrvatskoj XVIII. stoljeća”, U: Hrvati i Srbi u Habsburškoj Monarhiji u 18. stoljeću. Interkulturni aspekti “prosvijećene” modernizacije, ur. Drago Roksandić, FF Press, 2014.
