Kada promatramo dostupnu literaturu i povijesne izvore o takozvanoj zadnjoj velikoj epidemiji kuge u Europi možemo doći do zapisa o bježanju ljudi u šumu, raširenog straha diljem hrvatskih povijesnih prostora zbog epidemije kuge i zatvaranja kuća.
3. dio – Epidemija kuge 1815.-1816.
O epidemiji kuge tijekom drugog desetljeća 19. stoljeća imamo podatke o širenju na prostoru Jasenovca pa u krajevima malo sjeveroistočnijim koje možemo ubrojiti u takozvanu Slavonsku vojnu krajinu i na prostoru Makarske i okolice. To ne znači da nije bilo pojedinačnih slučajeva i u ostalim dijelovima Dalmacije, Slavonije, Srijema, odnosno tadašnje civilne Slavonije, kao i civilne Hrvatske. Ipak, za sada o potonjim dijelovima na temelju dostupne literature i izvora možemo iznijeti tezu da je bio više raširen strah nego epidemija.
Za Bosnu i Hercegovinu kao prostore iz kojih se širila kuga u dijelove Habsburške Monarhije postoje jasni zapisi da je epidemija bila raširena od 1814. do 1818. godine, a u nekim dijelovima tadašnjeg Osmanskog Carstva i od 1812. godine. U takvim okolnostima ne treba čuditi zatvaranje kuća u Osijeku krajem 1815. godine, pod utjecajem slabe žetve i gladi pojačani strah od širenja kuge na prostoru Kutine, Koprivnice i Legrada, ali i širenje kuge u Makarskoj tijekom 1815. godine.
Kao i svaka epidemija i ova je s vremenom prestala i nestala.
