Stoljećima kuća Rothschild uživa dominaciju bez premca kroz čvrstu obiteljsku povezanost kombiniranu s nezaustavljivim traženjem profita. Od skromnih korijena doći će do toga da postanu nezaustavljiva bankarska sila svoga doba. Svi koji se bave poviješću u sferi onoga što se nalazi pod pojmom „ruba znanosti“ nekad su se susreli s imenom obitelji Rothschild.
Iako službeno na Forbesovoj listi nećemo pronaći njihovo ime, neslužbeno ih se smatra najbogatijom obitelji na svijetu. Pretpostavlja se da u svom vlasništvu imaju imovinu vrijednu oko 500 trilijuna dolara. Često ih se smatra začetnicima koncepta modernog bankarstva i onima koji su položili temelje internacionalnih bankarskih sustava.
Rađanje
Rothschildi (u strogom prijevodu s njemačkog jezika: crveni štit) su obitelj židovskog porijekla ili točnije Aškenazi Židovi. Naziv je to za Židove koji porijeklom dolaze s područja europskog kontinenta i koji su u prijašnjim stoljećima najviše koristili jezik jidiš ili židovsko-njemački koji i danas ima aktivnih govornika.
Aškenazi su ipak više kulturna, a manje geografska skupina. U srednjem vijeku smatrali su izučavanje Talmuda najvrijednijim i najispravnijim filozofskim razmišljanjem. Često su odlazili u neke vrste misticizma koji se nije toliko oslanjao na apstraktnost, kao što je to slučaj sa sefardskim Židovima i ezoteričnim učenjem – Kabalom.
Službena historiografija govori da porijeklo obitelji Rothschild počinje u Frankfurtu na Majni. Čovjek koji je položio temelje te moćne i utjecajne obitelji bio je Mayer Amschel Rothschild. Njihovo je neočekivano porijeklo, židovski geto u Frankfurtu, i njihova prednost. Kao i mnogi njegovi sunarodnjaci, Mayer ne može biti vlasnik zemlje ili farme zbog svoje rase. Zato prati put svoje obitelji i postaje trgovac tekstilom. No, nakon nekog vremena Mayer traži druge grane gospodarstva gdje bi mogao steći veće bogatstvo.
Ubrzo shvaća da je trgovanje zlatnim novčićima i antikvitetima puno unosniji posao. Front running je nešto za što u hrvatskom ne postoji odgovarajući prijevod, ali u krugovima mešetara to bi bilo trgovanje prije klijenta, najčešće kada su u pitanju derivatives ili izvedenice na određenu robu ili imovinu.
Tako je Mayer radio kao court agent ili današnja verzija burzovnog mešetara u službi princa Williama od Hesse-Kassela koji mu je bio glavni klijent. Kada je god William htio kupiti zlatne novčiće, zatražio bi od Mayera da ih osigura na tržištu. Mayer bi kupio novčiće posuđenim novcem, zatim bi ih prodao princu Williamu, djelujući kao kupac i prodavač. Profitirao je dva puta, prvo od 8% provizije i isto tako od front runninga s princom Williamom.
Mayer je nezasitan i prvotni uspjesi samo su odskočna daska za daljnje širenje. Mayer shvaća da je težnja za monopolom u poslu jedini put uspjeha. Vizija mu je dinastija koja će ostati živjeti dugo nakon njegove smrti te nadživjeti nacije i carstva. Mayerovi sinovi su ti koji će morati nastaviti graditi ono što je on započeo. Sinovi odlaze u Beč, Napulj, Pariz i krunu Carstva: London.
Britansko Carstvo neprikosnovena je supersila tadašnjeg doba, a London centar gigantskog financijskog carstva stvorenog na robusnom bankarskom sustavu utemeljenom nakon stvaranja engleske centralne banke 1694. godine.
Centar moći: Velika Britanija
Industrijska revolucija pretvorila je Britaniju u giganta industrijske proizvodnje. Carstvo zahvaća gotovo petinu planeta, a njegova mornarica apsolutni je vladar svjetskih mora. Mayer to itekako razumije i vidi London kao mjesto gdje pod svaku cijenu treba proširiti svoj utjecaj.
Zato u London šalje svojeg trećeg sina, Nathana Rothschilda. Pritisak je za Nathana ogroman, jer shvaća da mora dokazati ocu kako je itekako spreman za očuvanje obiteljskog nasljeđa. Otac mu posuđuje 20 tisuća funti za investiranje, a Nathan šansu za velikim profitima vidi u sve više rastućoj tekstilnoj industriji.
Shvatio je da može zarađivati od tri izvora: sirovina, bojanja i proizvodnje. Također, širi se i u poslove šverca tekstilom i plemenitim metalima. U samo godinu dana zabilježen je rast prodaje od 800 tisuća funti, od originalnog kapitala od 20 tisuća funti. Poduzeće koje je osnovao pretvorit će u banku.
Europa, međutim, ulazi u razdoblje sve većih ratova i sukoba koje će trajati gotovo cijelo stoljeće. Velika Britanija u 19. stoljeću sudjeluje u šest ratova, ali zbog jakog financijskog sustava nije doživjela ekonomski kolaps.
Vojvoda od Wellingtona ratuje s Napoleonovom Francuskom. Cilj postaje donijeti rat na tlo Francuske. Britanija je fiskalno opterećena u vrijeme rata s Napoleonom. Postajala je sve veća potreba za sofisticiranijim sustavom nabave i financiranjem tih kampanja. Nathan ovu potražnju na tržištu vidi kao ogromnu priliku za ekspanziju. Kombinacijom utjecaja u svijetu pomorske trgovine i financijskom moći Nathan i banka Rothschildovih uspijevaju financirati obje strane u ratu.
Za kuću Rothschild ratovi postaju unosan posao. S obzirom na to da je bankarstvo kao biznis tada tek u povojima, banke osnovane od strane Rothschilda mogle su naplaćivati jako visoke kamate pružajući svoje usluge valutnih mjenjačnica.
Njihov najprofitabilniji biznis postaje spekulacija valutama. Za londonski ogranak ovo je prekretnica i profiti se nagomilavaju, a Nathan Rothschild postaje najbogatiji čovjek na svijetu. Međutim, 1836. Nathan umire u svojoj 58. godini, što je bilo iznenađujuće, jer su Rothschildi bili poznati po dugovječnosti.
Zbog decentraliziranog bankarskog sustava koji su njezini članovi stvorili, kuća Rothschild nastavlja neometano sa svojim operacijama i nakon smrti najmoćnijeg člana obitelji. No, obitelj treba novog lidera, koju ulogu naposljetku preuzima Nathanov mlađi brat Jakov Rothschild iz Pariza.
Jačanje konkurencije
Profitabilnost obitelji i dalje počiva na državnim obveznicama i financiranju ratova, međutim konkurencija sve više izjednačuje teren na kojem se vode igre moćnika, što Rothschildima polako smanjuje profitne marže. Jakov Rothschild zato traži nove opcije kako bi svojoj obitelji donio prednost. Za oko mu je zapela industrija u uzletu: željeznice.
Europa početkom 1800-ih doživljava veliki rast željeznice. Jedna od prvih značajnijih linija svakako je bila Stockton-Darlington, dovršena 1825. godine. Željeznice su donijele prometnu revoluciju, hrane industrijski rast, pojačavaju trgovinu i mijenjaju krajolike povezivanjem važnih europskih gradova. Tijekom 1840-ih Rothschildi financiraju mnoge nove željezničke kompanije i pothvate te zarađuju od provizija i trgovine dionicama i obveznicama željezničkih kompanija.
Razlika između bogatih i siromašnih u Europi krajem 1840-ih postaje sve izraženija i dolazi do kritične točke. Francuska toga doba je na rubu kolapsa. Državni dug sve je veći nakon nekoliko poraza u ratovima, a među stanovništvom se osjeća izrazito nezadovoljstvo. Banka Rothschildovih na čijem čelu je Jakov na rubu je kolapsa te on u pomoć poziva svog nećaka iz Londona, Nathanova sina Lionela.
Za Lionela je jedinstvo obitelji iznad svega, iako shvaća da će spašavanje banke u Parizu dovesti i londonski ogranak u opasnost, ali i dalje su imali veliku zalihu kapitala. Lionel smatra židovsko pitanje u Europi vrlo bitnim i zato se želi progurati u politiku. Kupujući većinu medija toga doba, doveo se u situaciju da bude izabran u britanski parlament, a naposljetku i za gradonačelnika Londona.
U tom razdoblju, Junius Morgan, američki bankar, bankarske tvrtke George Peabody&Company, također shvaća da se mora uključiti u financiranje vlasti ako želi igrati među velikima.
Godine 1867. Francuska je željela od Nizozemske kupiti Luksemburg, međutim Prusija se protivi tome, što dovodi do rasta napetosti u regiji. Pruski kancelar Otto von Bismarck, nemilosrdni vođa i budući ujedinitelj Njemačkog Carstva, čeka na priliku za udar. Godine 1870. Napoleon III. objavljuje rat Pruskoj. Rothschildi znaju na kojeg se konja treba kladiti i vrlo rano shvaćaju da Francuska nema veliku šansu u ratu s Bismarckom.
Junius Morgan, s druge strane, ovaj rat vidi kao priliku života. Ne zanima ga može li Francuska pobijediti u ratu. Ono što je krucijalno je može li Francuska otplatiti zajmove. Shvaća da će, i ako Francuska izgubi, otpornost francuske ekonomije i njena diverzificiranost omogućiti otplatu zajmova. Najbitnije od svega, Francuzi su imali vrlo efikasan sustav skupljanja poreza. Junius Morgan daje zajam od 10 milijuna funti za francusku vojsku, a s obzirom na to da je bio američki bankar, francuskoj je vladi isposlovao i pristup za kupnju američkog oružja.
Rat je završio odlučujućom pobjedom Njemačke 1871. Frankfurtskim sporazumom Francuska gubi teritorij i Njemačko je Carstvo proglašeno u palači u Versaillesu. Francuska je otplatila obveznice 1873., a Junius Morgan odradio je posao života. Zajam mu je donio 1,5 milijuna funti.
Nakon smrti Jakova Rothschilda 1868., mlađe generacije postaju sve fragmentiranije, a šire se sve više i izvan Europe, poglavito u Indiju i Egipat. Kako stara carstva padaju, nova se rađaju. Najveće carstvo koje je svijet ikad vidio počinje se stvarati na Zapadu, a Rothschildi shvaćaju da je vrijeme da svoje operacije usmjere na taj teritorij. Riječ je, naravno, o SAD-u koji doživljava veliki procvat od 1850. do kraja stoljeća.
Na scenu stupa Amerika
Zlatno doba SAD-a je i doba kada uzlet doživljavaju industrijski magnati: Cornelius Vanderbilt u industriji željeznica, Andrew Carnegie u industriji čelika i John D. Rockefeller u naftnoj industriji čija moć kulminira stvaranjem Standard Oila. Ovi tajkuni transformirali su američko poduzetništvo.
Rothschildi su godinama ignorirali SAD, smatrajući ga zemljom „luđaka i divljaka“. Rast kuće Morgan i jačanje Wall Streeta kao centra financijskog svijeta navodi kuću Rothschild da počne mijenjati paradigmu prema SAD-u. Ništa ne predstavlja bolju šansu za ulazak u igru na Wall Streetu kao „krv na ulicama“ (blood on the streets kolokvijalni je naziv za pad vrijednosti na financijskim tržištima).
Krah burze 1893. prvi je veliki događaj koji je Rothschildima pružio proboj na američkom tržištu. Veliki boom u sektoru željezničke industrije doveo je do neminovnog kraha. Predsjednik SAD-a Grover Cleveland želi održati zlatni standard i unatoč panici zadržava stav da ne treba kretati u ekspanzionističku fiskalnu politiku potezima poput smanjenja poreza i povećane državne potrošnje. Cleveland je smatrao da mora ostati na zlatnom standardu ako želi zadržati kredibilnost američke vlade. Dolar tada nije svjetska rezervna valuta, već je to britanska funta. Međutim, zlatne rezerve presušuju i predsjednik dolazi u kontakt s Johnom Pierpontom Morganom kako ne bi došlo do nestanka zlatnih rezervi.
Morgan shvaća da samo jedna obitelj ima pristup ogromnim količinama zlata: Rothschildi. Morgan je skupio novac preko prodaje obveznica i kupio 3,5 milijuna unci zlata. Dogovor između Morgana i Rothschilda pretvorio je njihovu ponudu obveznica u jednu od najboljih investicija u državi. Zlatne obveznice prodane su u 30 minuta nakon što su ponuđene javnosti.
„Veliki“ i Drugi svjetski rat
Čelnik Londonske banke Rothschildovih Nathaniel Mayer de Rothschild, poznatiji kao Natty, predlagao je britanskoj vladi da proširi svoje mornaričke mogućnosti, jer osjeća da se stanje u Europi mijenja i da nadolazi još jedan rat. Prvi svjetski rat ponovo se pokazuje kao vrhunska prilika za veliku zaradu. Nitko, naravno, nije slutio da će rat koji dolazi biti najgori i najkrvaviji u povijesti do tada. Rothschildi profitiraju od rata, međutim njihov uspjeh zasjenjuje bankarska obitelj iz SAD-a, kuća Morgan vođena Jackom Morganom, sinom Johna Pierponta. Banka Morganovih postaje glavni financijer američke vlade, kroz ponudu ratnih obveznica i slanjem ključnih zajmova europskim državama u ratu.
Članak koji je 1935. godine izašao u Jewish Chronicleu govori o tome kako je utjecaj Rothschildovih blijeda sjena nekadašnje moći, jer je nakon Prvog svjetskog rata došlo do raskola u obitelji.
Uzlet Hitlera u Europi postaje problem za obitelj Rothschild nakon tragedije koju je njemačka država doživjela nakon Prvog svjetskog rata i bijesa u njemačkom narodu koji je sada maksimalno kanaliziran kroz ličnost Führera i usmjeren najviše na Židove poput onih iz obitelj Rothschild, smatrajući ih ratnim profiterima. Većina članova obitelji Rothschild bježi u zemlje sigurne za njih, poput SAD-a i Velike Britanije. Većina je njihove imovine u Europi konfiscirana dok Treći Reich niže pobjedu za pobjedom u početnim fazama Drugog svjetskog rata. Londonska grana tako postaje vrlo važna nakon završetka rata.
Tvrtka NM Rothschild & Sons fokusira se na ponovnu izgradnju i novi smjer obiteljske politike. Najvažnija djelatnost i dalje je, naravno, financiranje britanske Vlade. Filozofija je jasna, s dobrim odnosima s vlašću, posao im nikad neće propasti. Međutim, ovaj puta ne idu u ekspanziju, već se pretvaraju u svojevrsni klub – financirajući elite, a izbjegavajući negativan dojam u javnosti.
Zaključak
Osamdesete su donijele novi sukob između dvojice moćnika obitelji Rothschild. Lord Victor Rothschild bio je posrednik između Jacoba Rothschilda, koji je smatrao da se obitelj mora prilagoditi novim izazovima i novinama na financijskim tržištima, a Evelyn Rothschild želio je da banka ostane u punom vlasništvu obitelji. Obitelj je unatoč tim sukobima ostala vjerna imenu koje nose i nasljedstvu koje pod svaku cijenu treba očuvati.
NM Rothschild & Sons samo je, međutim, vrh sante leda nasljedstva i utjecaja koji imaju i danas, samo u puno diverzificiranijem obliku nego ikad prije. Njihovo carstvo danas je utemeljeno u investicijskom bankarstvu, imovinskom upravljanju i privatnom kapitalu, nudeći paletu financijskih usluga državama iz cijelog svijeta.
Mogućnost preživljavanja jedne bankarske obitelji na toj razini svakako desetljećima stvara određenu vrstu negativnog javnog mijenja prema prezimenu i obitelji te sumnju u to kojim su se sve sredstvima morali koristiti da bi ostali utjecajni. Stvaraju se i mnoge teorije o tome kako Rothschildi i drugi njima slični itekako imaju mnogo više utjecaja na političare i službenu vlast nego se izvana čini. Službena vlast bi tako zapravo bila samo njihov alat u provođenju geopolitičkih i ekonomskih ciljeva.
Preporuke za čitanje:
Niall Ferguson, House of Rothschild: Money’s Prophets 1798-1848 (Viking Adult, 1998).
Charles River, The Rothschild Family: The History and Legacy of the International Banking Dynasty (CreateSpace Independent Publishing Platform, 2016).
