Ljudske sudbine i životne priče iz vremena Drugoga svjetskoga rata desetljećima zaokupljaju društvo zbog svoje tragičnosti i empatije koju ljudsko biće osjeća kada je drugome nanijeta teška nepravda. Holokaust nerijetko biva tema beletrističkih i filmskih uradaka pa tako danas imamo djela poput Dječak u prugastoj pidžami, Schindlerova lista, Pijanist, Život je lijep, Dnevnik Anne Frank i sl. U tom tonu 2020. je pod redateljskom palicom Macieja Barczewskog objavljen film Mistrz koji opisuje život u koncentracijskom logoru Auschwitz-Birkenau prijeratnog boksačkog prvaka Varšave – Tadeusza „Teddyja“ Pietrzykowskog.
Život do zatvaranja u Auschwitz-Birkenau
Tadeusz Pietrzykowski rođen je 8. travnja 1917. u Varšavi. Otac mu je bio građevinski inspektor i projektant, a majka učiteljica u osnovnoj školi. Tijekom djetinjstva glavna sportska aktivnost bila mu je nogomet, sve dok se u šesnaestoj godini nije upisao u boksačku sekciju Vojno-sportskog kluba Legija. Teddyja je u Legiji trenirao jedan od najpoznatijih trenera u povijesti poljskog boksa – Feliks Stamm. Majka Sylwina u početku je negodovala na njegovo aktivno bavljenja boksom zbog brige da bi se boksačka karijera mogla negativno odraziti na obrazovanje mladoga Teddyja.
Majka je naposljetku popustila i dozvolila sinu da radi ono što voli uz uvjet da završi srednjoškolsko obrazovanje. Teddy je 1939. uspješno završio srednju školu te upisao Središnji institut za tjelesni odgoj. Iste godine proglašen je najboljim boksačem u bantam kategoriji (do 61 kg) i prozvan „čovjekom željezne volje i čeličnih šaka“. No njegova boksačka karijera naprasno je prekinuta izbijanjem Drugoga svjetskoga rata. Iako nije imao vojnu obuku, Tadeusz se prijavio u vojsku te je kao član 1. Varšavskog bataljuna branio svoj rodni grad. Poljska nije mogla izdržati invaziju Trećeg Reicha i Sovjetskog Saveza te je ubrzo kapitulirala. No, Teddy je nakon poraza pokušao sudjelovati u borbi u inozemstvu, točnije u Francuskoj gdje se formirala nova poljska vojska. Na putu u inozemstvo uhvaćen je na mađarsko-jugoslavenskoj granici te je neko vrijeme mučen i prebijan u Mađarskoj nakon čega je prevezen u zatvor u Tarnówu. U tom poljskom zatvoru proveo je nešto manje od mjesec dana nakon čega se 14. lipnja 1940. zajedno sa 727 poljskih zatvorenika našao u prvom masovnom transportu u logor Auschwitz-Birkenau u kojemu više nije bio Tadeusz Pietrzykowski, već broj 77.
Teddyjev život u logoru
Pri samom dolasku u logor, Teddy je uočio kapoe, odnosno zatvorenike koncentracijskih logora koji su od SS-ovih čuvara bili određeni za obavljanje administrativnih dužnosti nakon čega mu je bilo jasno da se ne nalazi u prijateljskom okruženju. Vrlo brzo započelo je batinanje i prisilni rad. Prvi posao zatvorenika s brojem 77 bio je popunjavanje rupa u logoru za izgradnju skupštinskog trga. Zatim su mu bili dodijeljeni poslovi košnje, žetve raži i čupanja repe za što je dobivao 25 grama kruha, litru juhe i pola litre kave. Osim što su poslovi bili vrlo slabo ‘plaćeni’, uvjeti rada bili su izrazito teški, tako je uz stalno batinanje s radom počinjao u 04.00, a završavao tek nakon 18.00 sati. Nakon završetka razdoblja žetve, raspoređen je na pomoćne poslove u logorskoj stolariji, no taj posao nije bio dužega vijeka. Naime, uhvaćen je u krađi krumpira s farme svinja nakon čega je prebačen na rad na odmorištu za SS-ovce u Międzybrodzieu. Kao i većina logoraša, Teddy je svakodnevno bio izvrgnut uvredama i fizičkom maltretiranju te je živio od danas do sutra. Sve se promijenilo jednoga dana u ožujku 1941. kada mu je prišao jedan zatvorenik te ga upitao želi li osvojiti porciju kruha i maslac u boksačkom meču.
„Bij go! Bij Niemca!”
Bivši boksački prvak Varšave prihvatio je ponudu za boksački meč, a prvi protivnik bio mu je kapo Walter Dünning. Walter je baš kao i Poljak bio prijeratni boksač te njemački prvak u srednjoj kategoriji. Teddyjev suparnik bio je mnogo viši i tridesetak kilograma teži. No, Teddy nije imao previše izbora te se nakon ulaska u improvizirani ring stvoren na uglu logorske kuhinje rukovao s Walterom i tučnjava je započela uz riječi “Ring frei! Kampf!” Iako fizički inferioran, Teddy je uz pomoć boksačke tehnike i velike želje za pobjedom bio bolji od Waltera Dünninga koji je predao meč. Nakon meča Teddy je, kao što je mu je i bilo obećano, dobio lakši posao (rad u staji), porciju kruha i maslac što je podijelio s ostalim zatvorenicima. Kako je vrijeme prolazilo, postao je jedan od najpoznatijih zatvorenika, a nacistički službenici u tim boksačkim mečevima vidjeli su priliku za zabavu i zaradu putem klađenja. Najzad, na te mečeve sami zatvorenici logora gledali su mnogo dublje. Oni su naime u poljskom zatvoreniku koji tuče Nijemce vidjeli simbol nade i otpora. Njegove pobjede u ringu doživljavali su kao pobjedu malih nad velikima, a vlastitim očima vidjeli su da njemački narod nije nepobjediv.
Teddy se tukao da preživi, a on je drugima bio izvor spasa zato što je svoje nagrade nerijetko dijelio s ostalim zatvorenicima. Do 1943. pobijedio je u više od četrdeset mečeva. Između ostaloga pobijedio je i Wilhelma Maiera, viceprvaka Europe 1927. u srednjoj kategoriji te dvostrukog njemačkog prvaka Harryja Steina. Pouzdano se zna da je doživio jedan poraz – u dvoboju s Leenom Sandersom, sedmerostrukim nizozemskim prvakom u poluteškoj kategoriji. Kako je vrijeme odmicalo, logorski upravitelji uvidjeli su kakav utjecaj Teddyjevi mečevi imaju na ostale zatvorenike te da se među logorašima stvara izraz bunta i prkosa. Bilo je pokušaja trovanja samoga Teddyja, a prelazak iz Auschwitza u Neuengamme u ožujku 1943. vjerojatno mu je spasilo život.
Boksačka karijera u drugim logorima i život nakon rata
Poljski boksač Auschwitz je napustio 14. ožujka 1943., a u novom logoru dobio je broj 17955. U Neuengammeu je sudjelovao u pretpostavlja se oko dvadeset borbi. Najpoznatija od njih bila je ona sa Schallyjem Hottenbachom, viceprvakom američkog svijeta profesionalnog boksa u poluteškoj kategoriji. Logorske vlasti stavile su kvotu 10:1 protiv Teddyja, a njegov suparnik najavio da će Pietrzykowski napustiti ring na nosilima. Teddy je pobijedio i u tom meču, a ubrzo nakon te borbe prebačen je u podružnicu Neuengamme u Salzgitteu, gdje se teško razbolio. U koncentracijskom logoru Neuengamme ostao je do 24. ožujka 1945. godine. Potom je zajedno s ostalim zarobljenicima evakuiran u logor Bergen-Belsen, gdje je 15. travnja 1945. dočekao oslobođenje od strane britanske vojske. Nepunih mjesec dana prije kraja rata, pridružio se 1. oklopnoj diviziji generala Stanisława Maczeka u kojoj je imao ulogu instruktora sportskih vježbi za vojnike. Godine 1946. Teddy se vratio u domovinu, no nije se vratio profesionalnoj boksačkoj karijeri nego je život posvetio učenju mladih naraštaja. Naposljetku je ostvario svoj san tako što je nastavio studij na Akademiji za tjelesni odgoj na kojoj je diplomirao 1959. te postao instruktor i nastavnik tjelesnog odgoja u Bielsko-Biała u kojemu umire 1991. godine.
Preporuke za čitanje:
Bogacka, Marta. “Obozowe lata Tadeusza Pietrzykowskiego – boksera, który pięściami wywalczył sobie życie”. Pamięć i Sprawiedliwość 2/20 (2012): 139-166.
Mączewski, Paweł. The Story of the Champion Who Boxed in Auschwitz to Survive. Vice Media Group. https://www.vice.com/en/article/m7gq8a/james-bell-cyberstalking-harassment-catfishing. Pristup ostvaren 21.6. 2022.
Pochroń, Natalia. „Bił Niemców jak chciał”. Tadeusz Pietrzykowski – legendarny pięściarz z obozu Auschwitz. Histmag.org. https://histmag.org/Bil-Niemcow-jak-chcial.-Tadeusz-Pietrzykowski-legendarny-piesciarz-z-obozu-Auschwitz-22740 Pristup ostvaren 21. 6. 2022.
