Vojnici su u Prvom svjetskom ratu živjeli u svojevrsnom limbu na zemlji, to jest u neizvjesnom postojanju bez mogućnosti kontrole vlastite sudbine – između života i smrti. Pored izravne neprijateljske opasnosti oni su morali izdržavati jako tešku i nehumanu ratnu svagdašnjicu u blatnim rovovima što je pogodovalo i širenju raznih bolesti i nametnika. Vojnici su tako često patili od upale pluća, teške prehlade, želučanih problema, a vrlo je poznato i takozvano rovovsko stopalo (eng. trench foot), tj. bolest koja je vojnicima stvarala jako velike probleme u Velikom ratu.
Higijenski uvjeti u rovovima
Britanski povjesničar Richard Holmes navodi kako je rat doslovno „prljav posao“ (eng. dirty buisness) podrazumijevajući kako su vojnici konstantno živjeli u rovovima ili zaklonima te na blatnim putevima marširajući u nedogled što naravno čini vojnika jako prljavim – Holmes ga uspoređuje s najsiromašnijom skitnicom. Život u rovovima je tako bio nesnosan jer vojnici često nisu imali sredstva za obavljati osobnu higijenu što je pogodovalo širenju nametnika i bolesti. Za osobnu higijenu su eventualno mogli koristiti prirodne izvore čiste vode, poput potoka ili rijeke, ako bi oni postojali u blizini položaja – shvativši opasnost takvih životnih uvjeta, vojnici su ubrzo počeli dobivati i naredbe za korištenje prirodnih izvora za obavljanje osobne higijene.
Zbog svega navedenog su vojnici, bolničari i doktori na fronti razne bolesti povezivali upravo s rovovima – tako dolazi do pojave bolesti opisivani anglofonim terminima poput trench fever ili trench foot. Te su bolesti uzrokovane vrlo lošim životnim uvjetima u rovovima – primjerice, britanski vojni bolničar John Graham 1915. godine u službenom dokumentu navodi bolest trench fever opisujući simptome poput teške glavobolje, dezorijentacije, vrtoglavice, visoke temperature i razne druge bolove tijela, pokrenuvši istraživanja mnogih bolničara i doktora na fronti koji su se suočili s istim simptomima kod mnogih vojnika.
Rovovsko stopalo
Rovovsko stopalo se prvi put u službenim dokumentima spominje već u zimi 1914. godine, a opisivano je kao gljivična infekcija koja napada prste stopala te izaziva natečenost stopala i noge ponekad sve do koljena – u težim slučajevima i velike žuljeve ispunjene tekućinom te gangrenu što je moglo rezultirati i amputacijom noge. Glavna tri uzroka bolesti su: 1. boravak udova u hladnoj vodi ili blatu; 2. nedostatak topline nogu kroz duže vremensko razdoblje i 3. stegnutost obuće.
Terapija liječenja rovovskog stopala bila je konvencionalna, to jest vojnici su svakodnevno morali održavati higijenu nogu i stopala, vježbati, provjetravati noge i stopala te obuću i tako dalje. Prevencija bolesti vršila se na isti način, a ponekad bi na položaje dolazila i inspekcija (najčešće vojni bolničari ili doktori) koja je provjeravala higijenu nogu vojnika.
Preporuke za čitanje:
Atenstaedt, Robert L. „The response to the trench diseases in World War I: a triumph of public health science.“ Public Health 121 (2007): 634-639.
Atenstaedt, Robert L. „Trench fever: the British medical response in the Great War.“ J R Soc Med 99 (2006): 564-68.
Atenstaedt, Robert L. „Trench Foot: The Medical Response in the First World War 1914-18.“ Wilderness and Environmental Medicine 17 (2006): 282-289.
Atenstaedt, Robert L. The Medical Response to the Trench Diseases in World War One. Newcastle: Cambridge Scholars Publishing, 2011.
Bull, Stephen, Adam Hook, World War I Trench Warfare 1, 1914-16. Oxford: Osprey Publishing Ltd., 2002.
Holmes, Richard. Acts of War. The Behavior of Men in Battle. New York: The Free Press, 1986.
Hurst, Arthur. „War Medicine Series: Trench Fever.“ The British Medical Journal 2/4262 (1942): 318-320.
