Ikonografski prikaz Concordia Augustorum bio je izraz rimske carske propagande još od drugog stoljeća. Prikaz jedinstva između dva cara koji se rukuju, tiskao se na novčanu jedinicu te raspačavao diljem Carstva.
Isti izraz spojio se u četvrtom stoljeću, u razdoblju aproprijacije kršćanstva, s postojećim kultom svetih Apostola, koji se tada širio na istoku Carstva, te postao propagandom kako teodozijanske dinastije tako i crkvenog jedinstva.
Teodozijev edikt Cunctos Populos iz 380. godine kojim je car zajedno uz svoje suvladare Gracijana i Valentinijana II. objavio valjanost papinskog nauka na čelu s tadašnjim papom Damazom I., zapravo je verificirao kršćanstvo kao državnu religiju. Kako bi se istaknula važnost riječi koje su stajale u ediktu, car je sa suvladarima dao podići monumentalnu baziliku sv. Pavla povezujući je procesijskim putevima s nedavno podiknutom vatikanskom bazilikom sv. Petra.
Upravo je za Teodozijeve vladavine kult sv. Petra i Pavla bio afirmiran u Konstantinopolu, gradnjom prvog svetišta posvećenog svetim apostolima, Petru i Pavlu, tzv. Apostoliuma.
Afirmacijom kulta, sv. Petar i Pavao postali su prikladan predložak za stvaranje kršćanske inačice dotadašnjeg propagandnog izraza Concordia Augustorum. Sveti Apostoli, Petar i Pavao, prikazani zajedno, okrenuti jedno prema drugome, iskorišteni su kao kršćanska inačica sekularne carske ikonografije čija je svrha bila afirmacija jedinstva Carstva.
Pozlaćeni prikaz Concordia Apostolorum nalazio se na staklenim zdjelama i peharima, kao i na brončanim medaljonima koji su se distribuirali i prodavali na blagdan sv. Petra i Pavla. Upravo će se ovaj propagandni izraz raspačavati diljem Carstva, s težnjom širenja jedinstva između Crkve i Carstva, starog Rima na Tiberu i novog Rima na Bosporu.
