Autorice: Marija Batrac i Lidija Batrac
Video je nastao u sklopu kolegija “Historijska antropologija” koji na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu izvodi dr. sc. Zrinka Blažević.
U renesansi i ranom novom vijeku astrologija se smatrala koherentnim skupom praksi koje su podržavale društvene institucije. Zahtijevala je znanja iz matematike i prirodne filozofije kako bi praktičari pomoću nje mogli predviđati događaje. Vladari i drugi uglednici često su u svojoj službi imali astrologa koji im je pomagao u donošenju odluka vezanih za svakodnevni život. U slučajevima netočnih predviđanja, astrologija nije gubila svoj status jer su predviđanja bila alat za sprječavanje nevolja.
Valjana astrološka tumačenja bila su ona koja su proizlazila iz Ptolemejeva opisa kretanja planeta. Astrologija se smatrala umijećem nagađanja koje je bilo dopušteno liječnicima, mornarima, poljoprivrednicima i rudarima, a žene su ju rijetko prakticirale jer je pristup tom znanju bio rodno ograničen.
Astrologija je bila sastavni element paracelzusovske medicine. U ranom novom vijeku vjerovalo se da bolesti mogu imati prirodne, neprirodne i nadnaravne uzroke. Sukladno tomu, vjerovalo se da se liječnici moraju konzultirati sa zvijezdama u liječenju prirodnih i neprirodnih bolesti kako bi znali što trebaju koristiti.
Ako bolest nije reagirala na terapiju, uzrok se u pojedinim slučajevima smatrao nadnaravnim i često se vezivao uz vještičarstvo. Astrolozi su ponekad dali izraditi prstenje kako bi ljude zaštitili od vještica, ali su zbog svojih neuspješnih praksi često i sami bili optuženi za čaranje u vrijeme velikih progona vještica.
Malleus Maleficarum, priručnik za lov na vještice, postavio je temelje optužbi koje su se koristile za vještice u ranom novom vijeku, standardizirajući dotadašnja vjerovanja i prakse. Žene su se smatrale vješticama zbog svoje slabosti, siromaštva, tjelesnosti i straha koji ih je navodno poticao na sklapanje pakta s vragom.
Optužene žene bile su primalje, travarice i pučke liječnice čiji su se neuspjesi smatrali činom vještičjeg čaranja. Bavile su se bijelom magijom kako bi pomagale susjedima, a Malleusom se te prakse demoniziraju. Vještice su predstavljene kao suprotnost majkama i poslušnim ženama te kao osobe koje uništavaju poredak izazivajući nadnaravne bolesti i katastrofe. U demonološkom i pravnom diskursu bile su oslikane kao stare, neudane žene ili udovice koje se bave čaranjem kako bi naštetile zajednici.
Tijekom 17. stoljeća došlo je do demografskih promjena zbog vjerskih ratova i kriza te se povećao broj samostalnih žena. Progoni su služili kao alat za vraćanje žena u okvire njihovih društvenih uloga. Najveći progoni bili su oni koji su se odvijali na periferijama u srednjoj i sjevernoj Europi.
Lov na vještice polako počinje nestajati s porastom skepticizma u društvu, prestankom vjerskih sukoba i sa slamanjem stereotipa jer su ljudi u 18. stoljeću postepeno počeli shvaćati da vještice u koje su vjerovali nikad nisu postojale.
Animirani video se sastoji od isječaka koje su animirale autorice, a alat kojim je sadržaj animiran je IbisPaint X. Video u početku prikazuje znanstvenika koji proučava astrologiju i bavi se liječenjem. Drugi dio videa prikazuje kratku priču u kojoj se mlada djevojka bavi tradicionalnom medicinom (pravljenjem lijekova). Ona svoje pripravke i znanja prenosi znanstveniku koji ih primjenjuje u radu. Na kraju, zbog smrti pacijenta, on biva optužen za čaranje, no krivnju prebacuje na travaricu i ona bude spaljena kao vještica. Na kraju videa Marija Terezija odbacuje optužbe za vještičarstvo vezane uz ženu koja joj je dovedena i pušta ju da sigurno ode kući.
