Selo Trakošćan nalazi se u sastavu Općine Bednja u Varaždinskoj županiji. Tamo se nalazi istoimeni dvorac koji svoje podrijetlo vuče u srednji vijek, a kojeg okružuju šuma i umjetno jezero. Naselje je od grada Krapine udaljeno 21 km te 38 km od Varaždina. Regionalno gledajući, Trakošćan pripada Hrvatskom zagorju.
Namjera ovoga članka je pokušati prikazati povijesni položaj trakošćanskog dvorca i njegovu kulturnu vrijednost.
PRVI SPOMEN I VLASNICI
Trakošćan se u izvorima prvi put spominje 1334. u popisu župa Zagrebačke biskupije, no tada još uvijek nije bilo spomena o trakošćanskoj utvrdi. Prvi put utvrda se spominje 1399. u dokumentu kojim su Celjski postali vlasnici nekadašnjeg područja Zagorske županije. Još je uvijek otvoreno pitanje kada je točno utvrda izgrađena i tko ju je izgradio, no utvrđeno je da su najstariji dijelovi iz 13. stoljeća.
Do 1339. utvrdom su vladali Gisingovci, ali nažalost nam nije u potpunosti jasno tko su bili vladari prije njih. Gisingovci su kralju Karlu I. Robertu iz dinastije Anžuvinaca pružali otpor pa je Trakošćan bio osvojen i pao u kraljeve ruke. Nakon što je ban Mikac koji je upravljao Trakošćanom umro, kraljevski su kaštelani imali vlast do 1399., kada vlasništvo prelazi Celjskima u čijem vlasništvu Trakošćan ostaje do sredine 15. stoljeća.
Od 1460. vlast nad Trakošćanom imao je slavonski ban Jakov Sekelj te nakon njega njegovi sinovi koji su se pobunili protiv kralja te zbog toga izgubili vlast nad Trakošćanom. Tako je Matija Korvin stekao tu utvrdu. Trakošćan je i kasnije mijenjao vlasnike (Ivaniš Korvin, Jakov Sekelj, Ivan stariji Gyulay, Ivan mlađi Gyulay, kraljevski fisk), a najpoznatiji vlasnici svakako su Draškovići koji su u punom vlasništvu Trakošćana od druge polovice 16. stoljeća. Jedno vrijeme Trakošćanom je sredinom 17. stoljeća upravljao Nikola VII. Zrinski, ali to je bila kratka „epizoda“. Ivan X. Drašković bio je zadnji pripadnik Draškovića u vlasništvu Trakošćana, koji je kao vlastelinstvo bio jedan od najvećih takvih posjeda u povijesti Hrvatske.
Godine 1945. vlast nad Trakošćanom preuzima socijalistička Jugoslavija te od 1953. dvorac postaje muzej. Komunisti su Draškovićima uzeli tri dvorca, ali i različita umjetnička djela. Što se tiče današnje situacije, Nikolaus Drašković, jedan od pripadnika te obitelji, u intervjuu je pozitivno ocijenio suradnju između obitelji i Trakošćana te rekao da bi u dvorcu trebao ostati muzej čak i ako se dvorac ponovno vrati u vlasništvo obitelji.
Godine 2019. objavljen je znanstveni rad Sveta Ema Krška i Trakošćan, autorice Slavice Vrkić Žure, u kojem se spominje da su sv. Ema Krška i njezin sin Wilhelm bili vlasnici Trakošćana. Sveta Ema Krška svetica je koju Slovenci smatraju izrazito važnom osobom (majkom njihovih predaka). Rođena je krajem 10. stoljeća, a taj je podatak kronološki bitan s obzirom da o Trakošćanu u periodu prije Gisingovaca, koji su Trakošćanom vladali u 14. stoljeću, nema puno podataka. Zanimljivo je da se slična istraživanja nisu napravila ranije s obzirom na činjenicu da se radi o svetici koja je tijekom dijela života na neki način očito bila povezana s Trakošćanom.
IME KAO NEPOZNAT PODATAK
Krešimir Regan (djelo Srednjovjekovne i renesansne utvrde Hrvatskog zagorja) o imenu Trakošćana napisao je: „Postoje čak tri tumačenja podrijetla njegova imena. Prema prvom, ime je izvedeno od plemićke obitelji Drachenstein, prema drugom od sintagme Tračka stijena (Trakkenstayn), a prema trećem od složenice Zmajeva stijena (Drachenstein).“ Dakle, što se tiče imena Trakošćana, nije nam poznato odakle ono potječe. Slavica Vrkić Žura u radu spominje i neka druga imena Trakošćana koja se pojavljuju u izvorima: „Traskendorf, Trašendorf, Trahendorf ili Trakenstein“.
KARAKTERISTIKE I OBNOVA
Trakošćan je utvrda o kojoj ne postoji puno tekstova. Iako je nedostatak tekstova činjenica, on je i u prošlosti bio svojevrsni „biser“ među utvrdama na prostoru današnje Republike Hrvatske. Gjuro Szabo (djelo Kroz Hrvatsko zagorje) ga je opisao kao „naš najpopularniji grad Trakošćan“. Poznato je i da se radi o najstarijoj fotografiranoj utvrdi, odnosno prvom hrvatskom dvorcu na fotografiji. Trakošćan je u povijesti imao ulogu utvrđenog sjedišta, a prema podatku iz 1584. pripadalo mu je 46 naselja. Imao je stožasti položaj te je, između ostalog, poznat po kvadratnoj kuli od kamena. U okolici utvrde, odnosno dvorca, nalazi se barokno-klasicistička kapelica Sv. Križa izgrađena u 18. stoljeću. Kod utvrde je neko vrijeme postojalo i trgovište koje nestaje u 16. stoljeću.
Današnji izgled dvorca seže u 19. stoljeće. Tada su uređeni perivoj i staza te je nastalo jezero pokraj dvorca. Obnovu Trakošćana koji je bio u vrlo lošem stanju sredinom 19. stoljeća pokrenuo je Juraj Drašković koji je za potrebe obnove rasprodao čak i imanja. Dvorac je obnovljen u neogotičkom stilu. Na taj je način Juraj Drašković ušao među najpoznatije pripadnike svoje obitelji koji su upravljali ovim dvorcem/utvrdom čije postojanje neke legende vraćaju još u rimsko doba. U 20. stoljeću, obnova je počela 1952. i možemo reći da je još uvijek u tijeku.
„Onaj veliki i vječni sklad izmedju parka, jezera Bednje potoka, okolnih brda i te neistinske gradine tako je neobičan, da sam uvjeren, da bi se tu onaj nesretni kralj sanjar Ljudevit bavarski prije smirio no u svom sličnom Neuschwansteinu…“
(Gjuro Szabo, Kroz Hrvatsko zagorje (Zagreb: Vasić i Horvat, 1939), 107.)
TRAKOŠĆAN DANAS
Kao što je već spomenuto u ovom članku, od 1953. u dvorcu Trakošćan nalazi se muzej. Veliku vrijednost unutar dvorca svakako ima knjižnica koja broji 1055 knjiga od preko 270 autora. Od knjiga koje se nalaze u sklopu knjižnice, najstarija je Biblija iz sredine 18. stoljeća. Autor muzejskog postava direktor je Trakošćana Vilim Leskošek koji je dijelom zaslužan i za obnovu dvorca polovicom 20. stoljeća. U sastavu muzeja nalazi se nekoliko zbirki čija je građa iz različitih razdoblja, počevši od renesanse. Što se tiče muzejskog postava, posjetitelji mogu vidjeti različite prostorije: dvorsku kuhinju, tamnicu, lovačku dvoranu, predvorje, knjižnicu, vitešku dvoranu, obiteljsku dvoranu, malo dvorište, toranj, zbirku oružja, unutarnje dvorište, blagovaonicu, mali salon, sobu u kojoj je prikazana povijest Trakošćana, sobu u kojoj su fotografije Draškovića, spavaonicu, predsoblje spavaonice, malu knjižnicu, sobu za molitvu, glazbeni salon, sobu koja prikazuje kako je izgledao slikarski atelje Julijane Erdödy Drašković, baroknu sobu, rokoko sobu, sobu oslikanih zidnih tapeta, sobu s portretima časnika, klasicističku sobu, bidermajersku sobu, neorenesansnu sobu i galeriju slika.
Danas je oko dvorca uređena poučna staza na kojoj tijekom šetnje posjetitelji mogu saznati informacije o prirodi koja okružuje dvorac. Pokraj dvorca nalazi se već spomenuto umjetno jezero kao jedinstveni dio cjeline koju obuhvaćaju dvorac, šuma i jezero. U umjetnom se jezeru nakuplja mulj kojeg je potrebno čistiti. Ostalo je zabilježeno da je u 19. stoljeću, nakon njegovog nastajanja, jezero čišćeno svake godine. U 20. stoljeću, jezero je očišćeno jednom, a posljednje čišćenje počelo je 2022.
ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Dvorac Trakošćan mjesto je od velikog kulturnog i turističkog značaja za Republiku Hrvatsku. Iako njegovi prvi vlasnici još uvijek nisu poznati, Trakošćan se od 14. stoljeća svakako može pratiti u povijesnim izvorima. Najpoznatiji vlasnici Trakošćana bili su pripadnici obitelji Drašković od kojih posebno treba istaknuti Jurja Draškovića koji je sredinom 19. stoljeća pokrenuo obnovu Trakošćana. Zahvaljujući njemu, Trakošćan je dobio izgled kakav ima danas. U komunističkoj Jugoslaviji, dvorac je postao muzej te je još uvijek u toj funkciji. Oko dvorca nalazi se priroda tako da turisti svoje vrijeme mogu provoditi i na svježem zraku. Nažalost, mnogi nam podaci, vezani uz prošlost utvrde (dvorca), nisu poznati, kao što je primjerice točno podrijetlo njegovog imena. Bez obzira na to, ovaj je dvorac povijesni biser o kojem se još mnogo toga mora istražiti.
PREPORUKE ZA ČITANJE:
Dretar, Milivoj. „Intervju s grofom Nikolausom Draskovicem.“ Podravski zbornik 47 (2021): 231-235.
Dvor Trakošćan. https://trakoscan.hr/ (posjet 4.12.2023).
Đurić, Tomislav, Dragutin Feletar. Stari gradovi, dvorci i crkve sjeverozapadne Hrvatske, 3. izd. Koprivnica: Biblioteka „Fran Galović” ogranka Matice hrvatske Koprivnica, 1991.
Grabar, Ivan. „Zaštita kulturne baštine Varaždinske županije.“ Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin 10-11 (1998): 55-116.
Miletić, Drago. Plemićki gradovi kontinentalne Hrvatske. Zagreb: Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, 2012.
Petrić, Hrvoje. „O nekim naseljima u porječju rijeke Bednje tijekom srednjega i početkom ranoga novog vijeka.“ Kaj: časopis za književnost, umjetnost, kulturu 43 (2010): 91-116.
Regan, Krešimir. Srednjovjekovne i renesansne utvrde Hrvatskog zagorja. Donja Stubica: Kajkaviana, 2017.
Szabo, Gjuro. Kroz Hrvatsko zagorje. Zagreb: Vasić i Horvat, 1939.
Šćitaroci, Mladen Obad. Dvorci i perivoji Hrvatskoga zagorja. Zagreb: Školska knjiga, 1993.
Vargović, Eduard. „Knjižnica u dvorcu Trakošćan.“ Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin 8-9 (1996): 119-124.
Žura, Slavica Vrkić. „Sveta Ema Krška i Trakošćan.“ Kaj: časopis za književnost, umjetnost, kulturu 5-6/52 (2019): 121-138.
